[INTERVJU] Sančo iz Silentea: ‘Furamo svoju priču i ne lažemo’
‘Jer te imam da me boliš, nudim glavu glavnog lika, samo ranjenog me voliš, tad sam vredniji nego ikad,…’ Čudesni stihovi dubrovačke senzacije, benda Silente, izlaze iz pera Sanina Karamehmedovića, simpatičnog basista Sanča koji je zaslužan za tekstove poput ‘Terce na tišinu’ i ostalih bisera razasutih u albumima ‘Lovac na čudesa’ i ‘Neće rijeka zrakom teći’. Ususret koncertima u Osijeku i Županji, sa Sančom smo porazgovarali o popularnosti benda i budućnosti.
Sanin/Silente Facebook
Student kroatistike na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, Sanin, tekstopisac je i basist benda čiji je novi album ‘Neće rijeka zrakom teći’ ovog tjedna bio najprodavaniji u Hrvatskoj. Silente se nakon dvodnevnog spektakla u zagrebačkoj Tvornici sprema na daljnju turneju po zemlji.
S: Silent pa Silente. Kako je izgledao vaš put?
Sanin:Silent je prvo uzimanje gitare u ruke. To je bilo vrijeme učenja, nismo bili baš dobri, ali smo otprilike vidjeli što.volimo raditi. To je bilo pisanje pjesama. Pjesma je uvijek na prvom mjestu, ispred izvedbe, ispred benda. To nas je Silent naučio. Sa Silente smo bili spremni krenuti izvan Dubrovnika, nismo se više sramili, barem toliko. U međuvremenu smo jako puno vježbali i jako puno pjesama napisali.
S: Što si ti, a što je bend morao pustiti od sebe kako biste opstali?
Sanin: Ništa nismo pustili, samo imamo manje vremena za druge stvari. Meni fakultet strašno pati, nikako da zagrizem pa diplomiram. Silente ukrade puno koncentracije.
S: Koliko su profesori susretljivi prema studentskom dijelu Silentea? Vidiš li se u budućnosti u glazbi ili u struci?
Sanin: Pa nisam siguran koliko oni to prate. Oni koji prate maksimalno su susretljivi. Kolegama je fora, čestitaju, dođu na koncert itd. Ali mi se ne namećemo baš s bendovskim pričama, baš suprotno, pomalo to i skrivamo. U budućnosti se ne vidim ni u glazbi ni u struci.
S: Čime ste osvojili publiku?
Sanin: Pa imamo neku priču. Mislim da je to bitno, furamo tu priču i ne lažemo. Može bit ta priča nekom bezvezna, ali nije lažna. I mladi smo. Ne znam puno bendova koji se profesionalno bave ovim, a u svojim dvadesetima su. Možda je to naša prednost. Gladni smo za ovim i imamo puno energije. Teško će nas sada otjerati.
S: Puno različitih kreativaca u jednom bendu. Kako usklađujete energije i kako se složite oko onoga što je najbolje za vas?
Sanin: Uglavnom slušamo onoga čija se ideja prva pojavi. Ne kočimo si međusobno ideje nego ih njegujemo. Nekad ispadne ovako, nekad onako, ali onaj tko ima ideju uvijek dobije priliku da to isfura.
S: ‘Terca’ vas je proslavila, ali nije ti omiljena. Koju bi pjesmu izdvojio kao svoju?
Sanin:“Kako misliš” mi je najbolja pjesma.
S: Osjećaš li pritisak rodbine ili prijatelja? Jesi li u njihovim očima drugačiji nego prije?
Sanin: Ne osjećam pritisak od toga. Osjećam pritisak od samoga sebe. Ugušio bih se nekad. Mislim da nisam drugačiji, ne družim se s meni bliskim ljudima na taj način. Moji najdraži ne gledaju ne kroz Silente. Naše priče su starije od toga
S: Koncerti u Slavoniji su pred vratima. Što očekuješ?
Sanin: Očekujemo velike stvari u Slavoniji jer smo jako rijetko tamo, a puno poziva i čestitki primamo od tamo. Daleko nam je za putovati, ali isplatit će se. Županja i Osijek su gradovi koje smo posjetili, ali ne kako treba. Ovaj put se predstavljamo na pravi način.
S: Oni koji vas ne prate, uglavnom znaju jednu do dvije pjesme. Čime bi ih pozvao da vam se pridruže?
Sanin: Neka dođu na koncert pa nek procijene sami. Ako im ne valja, pošteno je i to, samo neka ne sude prije nego što dožive stvar kako treba.
