Ispovijesti brucošice: Fakat ne kužim zakaj ljudi drame oko vozačkog, pa to je ful lagano?

A- A+

16. travnja 2023.

Svaštara

Ana Šoda

A- A+

Bliži se moj dvadeseti rođendan i ono, brijem da ću tad fakat biti odrasla osoba. Mada, moram priznati, prvi put sam se osjetila kao odrasla s 18, kada sam položila vozački. Ja sam to sve uspjela odmah iz prve i ono, ne kužim kak se ljudi s time muče? Doslovno najlakša stvar na svijetu.

foto: Pexels; Daria Sannikova

Malo koja stvar me može toliko izbaciti iz takta koliko činjenica da su neki ljudi glupi. Onak, fakat je Einstein bio u pravu kad je rekao da su samo svemir i ljudska glupost beskonačne, ali da nije siguran za svemir. Brijem da bismo si Einstein i ja bili dosta dobri, kužimo se po tim nekim stvarima. Ljudi su glupi i to ono na milijun različitih načina, a kada je u pitanju vožnja… Samo je sve još naglašenije.

Sjećam se kad su mi starci uplatili vozački, bilo je to par mjeseci prije mog 18. rođendana, zato kaj su znali da ne mogu biti punoljetna, a ne znati voziti. Mislim, to je fakat sramotno. I tak kad sam upisala vozački, išla sam u neku autoškolu koju drži njihov frend. Ne znam lika baš dobro, ali ono, fakat je super autoškola, osjećala sam se cijelo vrijeme kao da sam princeza tamo.

Rođena da vozim

Kada je došlo vrijeme za polaganje propisa, znala sam kaj moram napraviti. Sjela sam i učila onak dva-tri sata bez prestanka. Fakat ima masu stvari koje moraš znati, ali ono. Bitno je, bez toga ćeš u najmanju ruku biti kreten na cesti, a o najgoroj opciji ne želim ni razmišljati. Zatim je uslijedila prva pomoć i to je prošlo bez ikakvih problema. Odmah sam znala da sam rođena da vozim.

Izdvojeni članak

Ispovijesti brucošice: Prvi put sam se vozila tramvajem, još uvijek mi nije dobro

Još uvijek se sjećam trena kad sam prvi put sjela u auto – bilo je brutalno. Malo smo se nekaj vozili po poligonu i toliko sam bila dobra da smo odmah išli na cestu. Moram priznati, to je bilo fakat stresno. Sjećam se da na prvom pješačkom nisam stala na vrijeme, onak skoro sam skupila osopu koja je prelazila cestu… Al nakon toga nije bilo nekih drama, barem ne prevelikih.

Kad sam odvozila to kaj se vozit mora, došlo je i vrijeme za vozački. Moram priznat, fakat sam bila pod stresom. Mislim, znala sam ja da ću ja položiti iz prve, jer sam dobra vozačica, ali i dalje, nikad ne znaš kakav debil ti može doći i zagorčati život. Fakat nisam htjela biti jedna od onih jadnika koji ne uspiju položiti iz prve. I srećom, nisam bila.

Jadne izlike

Neke moje frendice (zapravo, sve moje frendice) su bile te jadnice. I smišljale su svakakve izlike da se opravdaju zakaj su pale – od toga da ‘im fali još sati vježbe’, do toga da ‘im je izletio netko na cestu’, i moj osobni favorit, ‘rušili su me da popune kvotu’. Onak, samo priznaj da ne znaš voziti.

Otkako sam položila, sad će biti ono dvije godine, evo iskreno ne znam jesam li pet puta sjela za volan i vozila. Skužila sam da mi puno više paše uloga ‘passenger princess’ i da se tu najbolje snalazim. Realno, bi li jedna princeza poput mene trebala voziti? Ne, mene bi trebali voziti. Ali to ne mijenja činjenicu da ja imam položen vozački i da sam brutalna vozačica kad sjednem za volan. Pozz svima!

*Svaka sličnost sa stvarnim osobama nije slučajna.