Ispovijesti brucošice: Ide mi na živce kad me na moru gledaju da sam strankinja, pa ja sam domaća?

A- A+

2. srpnja 2023.

Svaštara

Ana Šoda

A- A+

Ja sam u svojih dvadeset godina fakat vidjela sve i svašta – onak, nema mjesta na kojem nisam bila. I odgovorno mogu reći, nigdje nisu ljudi takvi kao kod nas. Onak, ta razina nepristojnosti prema gostima je fakat dopustljiva samo u Dalmaciji.

Foto: Pixabay

Ak se mene pita, Dalmacija je fakat jedno od najljepših mjesta na svijetu. Bila sam ono svugdje i vidjela masu stvari, ali brijem da mi nijedni otoci, nikakve obale, nisu toliko oduševile koliko lijepa naša obala. Ali, isto tak brijem da ljudi nigdje nisu manje prilagođeni turizmu nego ovdje u Hrvatskoj. To je fakat strašno.

Kad god dođem negdje dolje, shvatim zakaj nisam tamo češće. Tipa, Split mi je jedan od najdražih gradova na svijetu, ali to kad nisam tamo. Čim dođem, sjetim se zakaj ne živim dolje. Ja nisam u životu srela manje gostoljubive ljude nego u Splitu. I sad sam prije koji dan opet bila tamo i ono, opet ista priča.

Za početak, Split je fakat velik grad. Nije to kao Zadar gdje imaš dvije ulice i lako ti je orijentirati se – u Splitu se lako izgubiti, pogotovo po onim kalama u Dioklecijanovoj palači. I ono, Google Maps tamo ne funkcionira. Toliko puta sam se zagubila jer apsolutno sve izgleda isto, da mi se još uvijek vrti u glavi od toga koliko puta sam se tamo izvrtila.

Izdvojeni članak

Ispovijesti brucošice: Kak misliš ljeto ne počinje 15.6.?

Nitko ne bi pomogao

Uglavnom, ovaj dio priče je bitan zato kaj mi doslovno nitko nije htio pomoći. Onak pitala sam valjda deset ljudi koji su prolazili, i svi su bili domaći jer ono, čula sam ih kak pričaju, a i iskreno, nitko tko nije domaći se ne bi tak obukao za hodati po gradu, ali ono – čisti ignor. Masa njih se nije niti brecnula kad sam im se pokušala obratiti, a kamoli da bi išta više napravili.

Onak, ak ja tražim ulicu Matošića, je li realno da doslovno nitko u gradu Splitu ne zna di je ta ulica? Pa daj me nemoj, onak siđi sa svog prijestolja i samo mi reci kam moram ići. Fakat nije toliko teško, onak ja u Zagrebu znam sve ulice. Pa valjda ak živiš u svom gradu, onda i znaš kak se koja ulica zove… I nije neka random, ono doslovno smo u centru grada.

Da ne govorim o tome da mi fakat ide na živce kad mi se konobari krenu obraćat na engleskom. Onak, jel ti ja izgledam kao da sam neka strankinja? Mislim, ja isto fakat mrzim turiste. Dođu ovdje u Hrvatsku i onda se ponašaju kao da su na nekom ludom putovanju gdje ne postoje nikakve granice. Radi kaj god želiš, ali poštuj pravila dobrog ponašanja. I kak da mi onda bude drago kad mene svrstavaju u isti koš s takvim ljudima?

Izdvojeni članak

Ispovijesti brucošice: Prvi put sam sama skuhala tjesteninu, bilo je traumatično

Veća sam Dalmatinka od vas

Mislim okej da, ja sam isto na neki način ‘strankinja’ jer ssam iz Zagreba, a to je fakat ono totalno drugačije od Dalmacije, ali opet ono… Moji su svi iz Dalmacije, onak doma se više čuje dalmatinski nego kaj. Realno, to smo samo moja sestra i ja pokupile jer cijeli život živimo u Zagrebu, ali brijem da sam veća Dalmatinka nego masu ljudi koji se prema meni postavljaju kao da sam ja ‘furešta’.

Uglavnom, morala sam ovo izrantati jer ono, znam da me sada u idućih par ljetnih mjeseci čeka masu ovakvih neugodnih iskustava. Fakat želim apelirati na sve koji su u Dalmaciji, da ne diskriminiraju nas Zagrepčane. Možda smo doslovno veći Dalmatinci od vas.

*Svaka sličnost sa stvarnim osobama nije slučajna.