Ispovijesti brucošice: Po dočeku se zna kakva godina slijedi, moja će biti bolesno dobra
Još jedna Nova je prošla. Znate kak uvijek kažu da se po dočeku zna kakva će biti godina? Ja čvrsto vjerujem u to i zato se svake godine potrudim da bude spektakl. Tako je bilo i ove i moram priznati – bit će bolesno dobra nova godina.
Flickr
Ovo je godina u kojoj će se svašta ozbiljno dogoditi. Za početak, ja ću napuniti dvadeset. Mislim da je to onak možda i najstrašnija stvar koja mi se ikad dogodila jer izgleda da fakat odrastam. Mislim, ionak se uvijek družim samo sa starijima, ali sad ću i ja biti jedna od tih… starijih. Ali, neću sada o ovoj krizi identiteta, koju ću ipak sačuvati za sam rođendan. Koji se bliži. Ali ne brinite, javim vam sve!
Doček Nove je svima uvijek jako stresan, a ja to fakat ne mogu nikak shvatiti. Po meni, stvar je vrlo jednostavna. Tamo negdje u desetom mjesecu, pogledam gdje kaj ima, procijenim kaj bi moglo biti najbolje, provjerim s curkama kaj one misle i zatim uplatim rezervacije za smještaj, kupim karte ak treba i to je to. Naravno, nije bed ni ak se netko kasnije javi da bi nam se htio pridružiti jer za mene se uvijek nađe dodatno mjesto.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Nakon kaj smo za Božić bile malo van Hrvatske, odlučile smo da bi Novu mogle provesti u toplijim i poznatim krajevima, pa smo se tako vratile u Zagreb i nakon dana odmah letjele za Split. Na svu sreću postoji ta direktna linija, jer jednom sam morala autom ići i to je bila najgora stvar na svijetu. Ja doslovno nisam mogla vjerovati koliko dugo sam morala biti u autu, sigurno nam je trebalo barem tri i pol sata.
Split je gorio
Sad, gdje smo točno bile u Splitu neću otkrivati, ali samo ću reći da je bilo – pre je be no. Moram priznati da inače nisam neki veliki fan dočeka Nove u Hrvatskoj, ali ovaj put sam predobro osmislila cijeli plan i fakat nam je bilo dobro. Plus, toplo je vrijeme pa smo onda nekak odmah svi bili bolje raspoloženi.
Ono kaj ja volim kod Splita je to kaj su svi sređeni. Tamo kad šećem po rivi u štiklama u podne nema nikakvog osuđivanja, a u malo kojem gradu se to može dogoditi. Čak i u Zagrebu, koji je fakat metropola, zna se dogoditi da naiđeš na ljude koji… u najmanju ruku, izgledaju kao da ne pripadaju u jednu metropolu.
Još uvijek smo ovdje i bit ćemo par dana, taman da se odmorimo od svih obaveza i rehabilitiramo za povratak na faks. Mislim, moje curke se nemaju puno od čega odmarati jer su na privatnim fakultetima, ali ja… Ja sam na medicini. Moj faks je zapravo bitan i ne može se tek tak usputno doživljavati.
Doručak u krevetu
A fakat nema boljeg od toga da kad se probudiš u hotelu i znaš da te samo jedan telefonski poziv dijeli od doručka u krevetu. Otvorim prozor i gledam u more, a ne moram napraviti ni krevet – sve netko drugi radi za mene. Mislim, slično je i doma, ali ima nešto u tom morskom zraku zbog čega je život jednostavno ljepši.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
I to je jedini pravi način za ući u novu godinu. Okružen najbližim prijateljima, daleko od kvocanja i obiteljskih svađa, u punoj raskoši room servicea. Fakat mi je drago što sam se ove godine odlučila za ovu opciju, bilo je ovo skoro pa kao one jedne godine kad smo bili u New Yorku. Brijem da je to bilo kad sam imala sweet sixteen, ali nisam sigurna. Tak je to kad putuješ non-stop – sve ti se izmiješa. Ali fakat mislim da ovaj doček u Splitu neću tak lako zaboraviti. Pusa svima i sretna vam Nova i nova godina!
*Svaka sličnost sa stvarnim osobama nije slučajna.
