Ispovijesti brucošice: Prvi put sam sama skuhala tjesteninu, bilo je traumatično
Neki dan mi se dogodila doslovno najgora stvar na svijetu. Fakat se ne mogu sjetiti kad mi se posljednji put nešto ovak loše dogodilo. Zvuči kao neka horor priča, ali nije, stvarno se dogodilo. Bila sam sama doma, nije bilo ni tete koja nam inače kuha i čisti po kući. I nije bilo ničeg za jesti. I morala sam sama skuhati tjesteninu… Bio mi je prvi put.
foto: Pexels; Lgh_9
Već znate da ne idem po menzama, jer je to onak dno života, ali brijem da niste znali da inače ne kuham sama. Nećemo se lagati, volim ja ići po restoranima i sve to, ali nema ljepšeg nego kad dođeš doma i onak fino jedeš bez razmišljanja o tome gleda li te netko, ili još gore – snima. I da, dogodilo mi se par puta… Tak je to kad si poznata haha.
Uglavnom, fakat volim pojesti doma. Ali, koliko volim pojesti, toliko ne volim kuhati. Štoviše, moram priznati da u mojih 19 godina, nisam nikad kuhala. Ili je to barem bila istina do četvrtka. U četvrtak mi se dogodila ta najgora moguća situacija – bila sam sama doma, bilo je dovoljno kasno da dostava više nije bila moguća i nije bilo ničeg već spremljenog.
Bila sam fakat gladna, a realno, bila sam i malo pijana. Ionak je četvrtak dan za izlazak, kaj ne? I tak ja u takvom stanju odlučujem se na jedan od najtežih koraka u mom životu – kuhanje tjestenine. Znam da ljudi uvijek pričaju kak je to najlakše napraviti, pa sam mislila da ja to mogu izvesti bez nekih većih problema.
Aesthetic >>>>
Srećom, tjesteninu smo imali doma. Odabrala sam onu u obliku leptira, zato kaj ipak aesthetic >>> sve ostalo. Plus, fakat je fina ta tjestenina. Sjećam se da sam u tom trenutku razmišljala o tome je li moguće da tjestenina ima drugačiji okus samo zato što je drugačijeg oblika? Mislim da sam možda i guglala tu informaciju, ali sam ju zaboravila… Kaj me ne čudi.
I tak ja stavljam vodu kuhati i iskreno, nisam znala kaj treba prvo. Brijem da sam jedna od rijetkih koji su guglali tutorijal kak skuhati tjesteninu. Mada, ti videi su imali sumLJivo puno pregleda, pa ono… Izgleda da ipak ima ljudi koji još žive kao ja, nisam toliko drugačija. Žena iz naroda, rekli bi neki.
Kad je voda napokon zakuhala, došao je trenutak za najstresniji dio večeri – ubaciti tjesteninu unutra. Fakat me bilo strah toga da me kipuća voda ne poprska, pa sam tjesteninu onak ubacivala u lonac sa sigurne udaljenosti – od onak metar. I nije pomoglo. Brijem da je možda upravo to razlog zakaj sam se i doslovno uspjela speći. Još uvijek imam onaj kao mali mjehurić na ruci. Bude brzo prošlo. Valjda.
Zakaj nije dobrog okusa?!
Religiozno sam si namjestila odbrojavanje na mobitelu kak ne bih slučajno raskuhala tjesteninu. Doslovno nema goreg od toga, onak zamišljam da je takva tjestenina u jeftinim restoranima ili u menzama. I tak čim je prošlo devet minuta, morala sam procijediti tjesteninu.
Ovo je bio koliko toliko okej dio procesa, zato kaj imam predobre roze rukavice za pečenje, pa sam s njima uhvatila lonac, istresla tjesteninu u cjedilo i pričekala dok se nije ocijedilo. Kak nisam imala previše opcija, a još manje znanja, odlučila sam samo dodati malo maslaca u sve to da se ne slijepi (tak je pisalo na internetu, ne pitajte me daje), par puta promiješala i to je bilo to.
Napokon, sjedam za svečano pripremljen stol (koji je naravno pripremila teta koja to i inače radi), uzimam srebrnu vilicu i krećem jesti. Kad ono… DOSLOVNO DNO ŽIVOTA? I onda shvatim da nisam stavila sol. Jesam li probala staviti sol na već skuhanu tjesteninu? Jesam. Je li pomoglo? Nije.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Jebiga, dogodi se i najboljima da postoji nešto kaj im ne ide. Za mene je to kuhanje. Srećom, ne moram brinuti da će mi se ovak nešto ikad više ponoviti. Prepričala sam mami kaj se dogodilo i dogovorile smo se da će od sada uvijek u hladnjaku biti nekaj kaj se može samo podgrijati. Pokazala mi je kak radi mikrovalna i s time sam okej. Kaj da vam kažem, moram i ja imati neku manu…
*Svaka sličnost sa stvarnim osobama nije slučajna.
Pročitajte i ostale Ispovijesti brucošice:
Ispovijesti brucošice: Upisala sam medicinu
Ispovijesti brucošice: Brucošijade su dno dna
Ispovijesti brucošice: Dajte više završite taj faks
Ispovijesti brucošice: Čemu drama oko hrane u menzama, pa tamo ionak jedu samo jazavci?
Ispovijesti brucošice: Ja sam na medicini, zakaj bih radila za minimalac?
Ispovijesti brucošice: Koga boli briga za nogomet?
Ispovijesti brucošice: Fakat mi nije jasno kak je advent u Zagrebu ‘najbolji’
Ispovijesti brucošice: Srećom da znam učiti, inače fakat ne bih imala život van faksa
Ispovijesti brucošice: Ne kužim kak su društvene mreže toksične, pa ja uživam?
Ispovijesti brucošice: Sretan Božić svima, pozdravi iz dalekih krajeva
Ispovijesti brucošice: Po dočeku se zna kakva godina slijedi, moja će biti bolesno dobra
Ispovijesti brucošice: Napokon smo dobili euro, ne moram ih više mijenjati u kune
Ispovijesti brucošice: Život u srednjoj je bio lakši, sad imam grižnju savjesti kaj sam na skijanju
Ispovijesti brucošice: Kak misliš nisi stigla oprati kosu, pa kaj radiš osim kaj studiraš?
Ispovijesti brucošice: Sjebala sam, studirati medicinu je fakat teško
Ispovijesti brucošice: Ove godine sam prvi put singl za Valentinovo
Ispovijesti brucošice: Prvi put u životu sam dobila 4, sram me je
Ispovijesti brucošice: Zakaj studenti ne štede, pa kad ćeš ak’ ne sad?
