Ispovijesti brucošice: Život u srednjoj je bio lakši, sad imam grižnju savjesti kaj sam na skijanju
Zakaj je prvi mjesec uvijek ovakva depra? Mislim, ja sam fakat zadovoljna sa svojim životom i nema stvari koju bih mijenjala, ali opet, kad dođe ovaj prvi mjesec, doslovno mi se ništa ne da. I ove godine je još gore. Kao i inače, išli smo na skijanje u Italiju, ali ove godine imam grižnju savjesti. Fakat bih trebala biti na faksu, nema veze kaj imam ispričnicu.
Ilustracija, foto: Unsplash; Jackson Blackhurst
Malo koja stvar me može izbaciti iz takta. Fakat u svojih 19 godina života, nemrem se sjetiti kad sam se zadnji put grizla oko nečega. Stojim iza svega kaj radim i kažem, i zato mi je ovo sada tak grozno. Svake godine imamo jednu malo obiteljsku tradiciju, kada u prvom mjesecu odemo na skijanje. Ali do sada to nikad nije bio problem – dobili bismo ispričnice za školu (moji su isto doktori) i onda la-ga-no.
Ali ove godine je drugačije. Ove godine sam na faksu i ono. Mislim, i dalje sam dobila ja ispričnicu, nije to problem, ali sada imam ogromnu grižnju savjesti jer ono. Znam da bih trebala biti na faksu, važno je. Nije da se bavim nekim glupostima kao u srednjoj, nego napokon učim ono kaj sam oduvijek htjela – kako pomagati ljudima.
Zato sam na kraju krajeva i upisala faks, da sam htjela samo neku diplomu, otišla bih na privatni i olakšala si život. Ovako, fakat se želim tome posvetiti i to dobro odraditi. Nije stvar samo u ocjenama – znam da ću svakako imati dobre ocjene jer ono, pametna sam ja curka, već u tome da propuštam ono kaj ne bih trebala.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Odrastanje?
Je li ovo odrastanje? Postajem li ja sad ono odrasla osoba, koja ne želi izbjegavati svoje obaveze, već se fakat svemu posvećuje? Ne znam. A nisam sigurna ni sviđa li mi se to. Bilo mi je puno ljepše kad bih ovdje u Alpama (btw Alpe di Siusi, raj na zemlji!) bezbrižno skijala, a ne razmišljala o tome da bih sad trebala biti na faksu.
Ili možda samo problem nije u meni, nego u tome kaj nam faks ovak rano počinje. Pa nije da sam ja jedina studentica koja ide na skijanje, kaj ne? Zakaj ne postoji neka opcija da faks počne malo kasnije i završi malo ranije? Već sada mi nije dobro kad se sjetim da ću na ljeto opet prolaziti kroz istu agoniju, kad u šestom mjesecu budem na nekoj plaži.
Smak svijeta
Nekad imam osjećaj kao da nam profesori namjerno žele zagorčati život. Kao da nije dovoljno to što moramo učiti, već nam sad žele oduzeti i ove sitne stvari koje život čine lijepim. Zakaj? Bi li fakat bio smak svijeta da nastava počne jedan tjedan kasnije i završi tjedan ranije? Naravno da ne bi, a ja si ne bih sada razbijala glavu oko predavanja.
Ali dobro, još malo i vraćam se doma pa kreće Zagrebancija. Ove godine smo baš zbog mog faksa morali skratiti skijanje, pa ćemo tu biti samo deset dana. Naravno da je moja mlađa sestra sva bijesna na mene, jer ona je u srednjoj i ne kuži kak je meni, sad kad imam stvarne obaveze…
*Svaka sličnost sa stvarnim osobama nije slučajna.
Pročitajte i ostale Ispovijesti brucošice:
Ispovijesti brucošice: Upisala sam medicinu
Ispovijesti brucošice: Brucošijade su dno dna
Ispovijesti brucošice: Dajte više završite taj faks
Ispovijesti brucošice: Čemu drama oko hrane u menzama, pa tamo ionak jedu samo jazavci?
Ispovijesti brucošice: Ja sam na medicini, zakaj bih radila za minimalac?
Ispovijesti brucošice: Koga boli briga za nogomet?
Ispovijesti brucošice: Fakat mi nije jasno kak je advent u Zagrebu ‘najbolji’
Ispovijesti brucošice: Srećom da znam učiti, inače fakat ne bih imala život van faksa
Ispovijesti brucošice: Ne kužim kak su društvene mreže toksične, pa ja uživam?
Ispovijesti brucošice: Sretan Božić svima, pozdravi iz dalekih krajeva
Ispovijesti brucošice: Po dočeku se zna kakva godina slijedi, moja će biti bolesno dobra
Ispovijesti brucošice: Napokon smo dobili euro, ne moram ih više mijenjati u kune
