Kako izgleda izlazak kad se vratimo doma, a kako u gradu studiranja?
Polako se vraćamo na faks i već nam počinje faliti naš dom. Ili ne, ovisno o tome koliko vam teško pada odlazak od obitelji. Inače su nam vikendi kada idemo doma prebrzi i rijetko kada imamo dovoljno vremena za druženje s ljudima, no ovi praznici su bili dovoljno dugi da smo se uspjeli kvalitetno podružiti sa svima.
Postoje ljudi koji više i manje vole izlaske, a postoje i razne vrste noćnih izlazaka, no jedno je sigurno – izlasci u rodnom kraju i kada se vratimo u grad u kojem studiramo se poprilično razlikuju. I ne, ne samo zato što doma možemo žicati roditelje da nam doniraju novčana sredstva kako bismo mogli imati kvalitetan izlazak.
Izlasci se nikada nisu mjerili po tome koliko se potrošilo na njih, već po tome koliko smo se dobro zabavili, odnosno koliko ćemo dugo pamtiti taj izlazak i hoćemo li ga uopće pamtiti. To koliko ćemo se zabaviti ovisi o tome s kim idemo u izlazak, gdje idemo i na kraju kraje, kako smo raspoloženi.
Kada smo doma i kada se družimo sa starim prijateljima, vrlo često se dogodi da smo automatski super raspoloženi – natrag smo u našem gradu, okruženi ljudima s kojima smo dijelili školske klupe i na kraju večeri se vraćamo u vlastiti krevet. To je svima dovoljno za neizmjernu sreću, a kamoli ne bi bilo nama, jadnim studentima.
Iako to ne mora biti znak da će se raditi o najboljem izlasku ikada, postavlja vrlo dobre temelje. Taj temelj je jedna razlika, no ima ih još mnogo, a o kojima se točno radi, nastavljamo dalje u tekstu. Ono što je sigurno jest da ćete se pronaći u većini…
Ljudi u izlasku
Kada izlazite u ‘studentskom’ gradu, rijetko kada se dogodi da dođete negdje i shvatite da znate apsolutno svaku osobu koja je tamo – osim možda ako je riječ o brucošijadi koja vam nije prva, a čak ni tada.
S druge strane, kada izađete u svom rodnom mjestu, vjerojatno ćete sresti barem tri člana uže i šire obitelji, onu curu iz srednje koju ne možete smisliti, profesora iz osnovne kojeg stvarno niste željeli sresti u stanju u kojem ste ga sreli i naravno, staru ljubav…
Nekada baš dobro dođe to što u gradu uvijek apsolutno svih znamo, ali u većini slučajeva nam ipak bude draže kada možemo izaći bez straha i opterećenja da ćemo sresti svaku osobu koju znamo, ilitiga boje rečeno, da ćemo znati svaku osobu koju sretnemo.
Mjesto izlaska
Često se dogodi da kada odemo negdje na studiranje, shvatimo koliko naše rodno mjesto ne nudi, odnosno ograničava naše izlaske. Dok u većim gradovima postoji izbor između raznih vrsta klubova, pa tako postoje oni koji puštaju narodnjake, oni gdje se sluša ex-yu ili mjesto s tehno glazbom, u manjim mjestima toga nema.
Ako imate sreće postoji barem jedan pravi klub, a ne kafić koji se onda nakon 22 h ‘pretvori’ u klub. I da se radi o pravom klubu, vrlo vjerojatno je to miljama daleko od onoga kako inače izgleda izlazak u klub – nema biranja mjesta po tome kakva vam se glazba sluša ili kakav je vaš đir. Ima što ima, pa tko voli, neka izvoli.
Iskreno sam jedna od osoba koja ne voli ono što mi se nudi pa radije preskočim, ali dogodi se i da se zaželim ‘srednjoškolskog’ izlaska pa se ipak uspijem natjerati preživjeti par sati na mjestu koje sigurno ne bih posjetila da postoji neka druga, bolja opcija.
Način izlaska
Koliko god bila prednost to što se vraćate svojem krevetu nakon izlaska, toliko je to i mana. Osim što nemate mjesto za pregameati, nemate ni mjesto za siguran povratak. Mislim, naravno da imate, ali bilo bi poželjno da se vratite u nekom normalnom stanju, koliko toliko trijeznom…
I naravno, još je jedna stvar ta što biste se trebali vratiti u neko donekle pristojno vrijeme. Dok se u studentski dom možemo ušuljati bilo kada, činjenica je da će našim roditeljima i ukućanima ipak više zasmetati povratak u kasnim satima nego našim cimerima.
I što to točno znači? Vjerojatno da se nećemo ni uspjeti dovoljno alkoholizirati (studentski budžet..) u kafiću, ali da nam to ni ne smeta, zato što ne smijemo. Svima se omakne, ali zaista je poželjno da u ovih par dana što smo doma se ne dogodi neka kritična situacija. Ne zbog naših roditelja, već zbog nas samih…
Nijedan izlazak nije kao neki koji se već dogodio ili koji će se tek dogoditi pa se svi međusobno razlikuju, ali ovo su neke stvari koje se skoro uvijek ponavljaju kad idemo vani dok smo doma, iz izlaska u izlazak. Možda nam se baš zato vremenom takvi izlasci vremenom počinju sve manje i manje sviđati, jer prestaju biti nepredvidljivi…
