Josip Milković je zasluženi dobitnik ovogodišnje nagrade Ponos Hrvatske
Ponos Hrvatske je nagrada koja se dodjeljuje svake godine iznimnim građanima Republike Hrvatske, za koje možda i niste čuli, a trebali ste. Radi se o ljudima koji svojim djelima pomažu ostalim sugrađanima, čineći našu domovinu ljepšim mjestom za život.
foto: Screenshot Facebook
Ovogodišnja, jubilarna petnaesta dodjela će se održati 25.veljače uz izravan prijenos na HRT-u, a jedan od dobitnika nagrade će biti i Josip Milković (26) iz Vrlike. Javnost ga se sjeća kao teško stradalog vojnika koji je u travnju 2016. godine zbog eksplozije neispravne naprave izgubio vid, obje šake i lijevu nogu, imao brojne ozljede unutarnjih organa, te proveo 52 dana u komi.
Iako su prošle skoro četiri godine od same nesreće, Josip će krajem mjeseca dobiti ovu nagradu, koja je rezervirana za nesebične, uporne i pozitivne osobe kao što je on, osobe koje bi prve rekle da nisu zaslužile nagradu te da postoje bolji kandidati. Da je Josip pravi izbor je pokazao i u razgovoru s nama.
– Nagradu nisam očekivano zato što smatram da ju puno ljudi zaslužuje, ali naravno da mi je drago da sam među odabranima. Kao što sam već rekao, ponos Hrvatske su ljudi koji mi pomažu da budem danas to što jesam, tako da bih tu nagradu posvetio svim ljudima koji su bili uz mene kroz sve ovo vrijeme i svima koji mi daju podršku.
Za razliku od ljudi koji bi jednostavno odustali da se nađu u situaciji poput Josipa, on se odlučio boriti i ustrajati u svojim željama, pa je tako sada upisao i drugi faks, studij psihologije u Zadru. Dok je nekima i jedan faks previše, Josip se odlučio za ovo nakon završene građevine, unatoč stresu koji studiranje donosi.
Pomoć od strane kolega
– Stres svakako postoji, no prijašnje iskustvo studiranja i savladavanje vojnih obaveza mi je pomoglo da se naučim nositi sa stresnim situacijama i na ovom fakultetu. Isto tako sad kad sam stariji, drugačije gledam na neke stvari negoli kako je to prije bilo kada sam imao 19 godina. Mlađe kolege su me iznenadile svojim nesebičnim pomaganjem i izdvajanjem vremena za mene. Jako su radišni i marljivi, a i voljni poslušati pokoji moj savjet. A isto tako oni meni pomažu u savladavanju novog gradiva, i na tome sam im jako zahvalan.
Građevina i psihologija su dva vrlo različita područja, no i Josip danas je vrlo različit od Josipa prije sedam godina. Sve ima svoju motivaciju.
– Nadam se da ću se ostvariti u području psihologije s ciljem pomaganja drugima. Vjerujem da će mi nova znanja i vještine pomoći da budem koristan društvu i naravno nadam se da će neke od mojih ideja doprinijeti samom razvoju psihologije.
U današnjem moru nesretnih ljudi koji se bore s depresijom i anksioznošću na milijun pogrešnih načina, Josip je primjer osobe koja se ne predaje. Stoga je upravo on osoba koju smo pitali da nam kaže poneku mudru o tome što reći mladima.
Savjet za mlade
– Mladima bih poručio da je život jedan i da je vrijedan življenja te da ga je velika šteta potrošiti na iskušavanje svakakvih poroka: droge, trave, alkohola i kocke. To im neće riješiti probleme, a isto tako im neće donijeti uspjeh. Važno je biti svoj, a ne preslika drugih. Uvijek težite za višim darima i iskoristite talente. Kao što sam i sam rekao, iz vlastite kože ne možeš pobjeći, ali sigurno možeš učiniti da ti u njoj bude bolje. Isto tako savjetujem ih da poslušaju savjete onih koji im žele dobro s time da izaberu biti ljudi koji će ovaj svijet činiti boljim mjestom za život.
Te nesigurnosti o kojima smo pričali počinju u tinejdžerskoj dobi, pa nas je za sam kraj zanimalo što bi Josip rekao petnaestogodišnjem sebi.
– Izgrađuj sebe u vjeri u dragoga Boga zato što će ti to samo pomoći da savladaš prepreke koje te čekaju na tvom životnom putu, ustraj u činjenju drugima i budi svijetlo drugima.
