Kad pobjegneš s latinskog i nakratko postaneš popularna: Markirala sam samo jednom, ovo je moje iskustvo
Markiranje je čudna stvar. Ako nikad u životu niste markirali, niste ništa propustili, ali ako jeste, vjerojatno su vam ti sati ostali u lijepom sjećanju iako za to vrijeme niste radili ništa korisno. Vjerojatno bi bilo pametnije da ste za to vrijeme sjedili na satu, ali zašto ne umjesto toga negdje gristi nokte i razmišljati kako će vas roditelji kazniti kad saznaju da ste markirali. Meni se markiranje isplatilo: ne samo da sam izbjegla jedinicu, nego sam i nakratko postala dio popularne škvadre koja do tada nije obraćala pažnju na mene.
Foto: Unsplash; Zehua Chen
Markirala sam samo jednom u životu. Jako štreberski od mene, ali bilo me previše strah reakcije moje mame koja je bila jedan od onih roditelja koji dijete s temperaturom pošalje u školu jer bi moglo propustiti neku životno važnu lekciju.
Motiv: poslovice iz latinskog
Markirala sam latinski u drugom razredu srednje. Profesor iz latinskog bio je dobar kao kruh, ali latinski kao latinski, kad imaš 16 godina možeš naći najmanje 100 boljih načina za provoditi vrijeme od bubanja latinskih poslovica napamet. Primum non nocere, Quod licet Iovi, not licet bovi… nakon par poslovica odustala sam, ali se nisam htjela pomiriti sa sudbinom i dobiti još jednu jedinicu. Nametao se samo jedan izlaz iz te situacije: markiranje.
Naš dobri profesor uglavnom nije provjeravao tko nedostaje na satu, osim ako mu redari ne bi napomenuli da neki učenici nedostaju. Bila je to izvrsna prilika za mene jer sam mogla nestati neprimjetno i možda čak i ne dobiti taj neopravdani sat.
Kad postaneš dio cool ekipe
Nažalost, nisam bila jedina koja je tako razmišljala. Latinski je bio treći sat i od nas trideset u razredu više od deset ljudi je namjeravalo markirati. Neki su odustali, a ja sam bila sve odlučnija u namjeri da izbjegnem usmeno ispitivanje i napokon ‘zaradim’ taj jedan neopravdani sat. Nekoliko popularnih cura je već imalo par neopravdanih izostanaka i razmišljale su je li bolje riskirati još jedan neopravdani ili jedinicu koju nije osobito teško ispraviti.
– Ako ide ona, idem i ja, rekla je u jednom trenutku jedna od najpopularnijih cura u razredu gledajući u mene. Ostale su se složile s njom. Već je zvonilo za početak sata i nas pet je potrčalo prema obližnjem parkiću, a ja sam napokon postala dio cool ekipe. Hej, ovi zanimljivi ljudi napokon znaju da ja postojim! I ne samo to, nego sam ih praktički nagovorila na markiranje! Bio je to moj najponosniji trenutak u srednjoj do tada, ponosniji i od toga što sam za dlaku izbjegla popravni iz matematike u prvom razredu.
Kad markiraš, pazi da te ne vide
Tih 45 minuta provele smo uz cigarete, pričanje ni o čemu i nervozno tresenje nogom dok smo razmišljale hoćemo li biti uhvaćene ili ne. Jedna cura bila je iskusna markirantica s tri neopravdana i nekoliko nezabilježenih bjegova s nastave i uvjeravala nas je da profesor neće ništa primijetiti jer nas u razredu ima jako puno. Taman kad je završila sa svojim uvjeravanjem jednoj od nas je stigla poruka da je profesor primijetio da nas nema i sve zapisao. A s obzirom na to da nas je vidio s prozora kako trčimo prema parku, odlučio je ispitivanje prebaciti za idući sat, s nama u glavnoj ulozi.
Ja sam na kraju bila u potpunosti zadovoljna. Poslovice sam naučila za idući sat i pretrpjela jezikovu juku od razrednice i mame. Što se mene tiče, na kraju se isplatilo. Jedinicu bih ispravila i zaboravila na nju, a podsjetnik na to da sam jedan školski sat bila dio cool ekipe imam na svjedodžbi srednje škole. ‘Ukupno izostanaka 1, od čega neopravdano: 1’ je samo dosadna birokratska napomena na svjedodžbi, ali meni budi lijepe uspomene.
