Kafkijanski proces ‘po naški’: Slučajno sam saznala da ‘živim’ u domu u Osijeku u kojem nikad nisam bila
Zabavna avantura koja je počela kao rutinsko potpisivanje radnog ugovora, a razvila se u scenu nalik Kafkinom romanu. To je ukratko ovaj tekst. Prijavljeno boravište u Osijeku, prava adresa u Zagrebu i jedan interesantno ukraden identitet bivše studentice. Ne mogu se oteti dojmu kako, da mi nisu trebali dokumenti za posao, nikada ne bih ni saznala da ‘živim’ u Osijeku. Dobrodošli u moj kafkijanski proces na hrvatski način.
foto: srednja.hr/obrada Canva
Prošlog sam tjedna doživjela nešto kao iz Kafkinog Procesa. Izuzev uhićenja, zločina, agenata i još nekih sitnih detalja, suština je u mojoj glavi i dalje slična. Sve je počelo kada me je šef zatražio dokumente kako bih potpisala svoj prvi pravi radni ugovor. Opijena tim ugovornim uzbuđenjem, pritom naivno misleći da će to biti brz i jednostavan zadatak, krenula sam u trnovito birokratsko traganje za papirima.
Međutim, umjesto radosti, dočekala me nevjerojatna misterija! Naime, saznala sam kako je moj boravišni status zapravo evidentiran u Osijeku, gradu u kojem nikada nisam živjela, ali kojeg sam prije rado i često posjećivala zbog blizine mog rodnog grada i povremenih odlazaka u kino, šoping ili kod dermatologa.
Plivanje u detektivskom bazenu guglanja
Probajte zamisliti moje iznenađenje kad sam otkrila da se adresa koja je bila prijavljena kao moj boravište odnosi na studentski dom u Osijeku. Pomislila sam: ‘Zar akademska zajednica nije dobila brzojav da sam diplomirala prije dva (2) mjeseca!?‘, a onda kad sam shvatila da se svijet ne vrti oko mene: ‘Zar je stvarno toliko ljudi (žena?) s istim imenom i prezimenom kao ja da moramo dijeliti i adresu boravišta?!‘.
Nakon triježnjenja laganim šamarom realnosti, zaronila sam u detektivski bazen guglanja, u kojem sam otkrila da stvarno postoji još jedna Marija iz Osijeka, s istim imenom i prezimenom kao ja.
Sada, svi vi skeptici koji mislite da sam vjerojatno zbunila svoje dokumente ili živim dvostruki život, razmislite ponovno. Morat ću vas razočarati jer nažalost nemam ni vremena, ni sklonosti za takve avanture. Jedan život je i više nego naporan za to.
Odlučila sam riješiti ovu misteriju i kontaktirati Studentski centar Osijek u čijem domu sam ‘živjela’, a nisam to ni znala. Odmah su se ispričali i objasnili da sam, prije nego što sam započela svoj studentski život u Zagrebu, bila član Studentskog servisa u Osijeku. Dakle, nisu ukrali moj identitet, ali su ga zagubili u sustavu automatske prijave boravišta.
Što bi bilo, kad bi bilo…
Ovo je rečenica iz njihovog odgovora:
– Vaši su osobni podatci pohranjeni u bazi podataka Studentskog centra u Osijeku, budući da ste obavljali studentske poslove kao član Studentskog servisa Osijek. Prema našim saznanjima, ovo je prvi put da se ovakva pogreška dogodila.
Pomislih, pa u pravu su, doista sam bila učlanjena u taj SC prije nego sam upisala faks u Zagrebu, ali je zaista neobično da nitko nije provjeravao osobne podatke, poput OIB-a, datuma rođenja, imena roditelja, pa čak i provjere studiram li uopće te studiram li u Osijeku.
Ono što me najviše iznenadilo bila je izjava kako je ovo prvi put da se takva pogreška dogodila. Ljudi moji, je li je to stvarno moguće? Jesam li ja prva osoba u Hrvatskoj kojoj su zamijenjeni gradovi boravišta? Jesu li moja leđa jedina dovoljno jaka da se nad njima vode ovakve identitetske bitke?
U razgovoru s preljubaznom gospođom iz Studentskog centra Osijek (znam što mislite, ali obećajem da nije sarkazam), obećano mi je da će problem biti riješen u roku od 24 sata – i stvarno je bio. Razmišljajući o čitavoj situaciji, pomislila sam kako, da mi nisu trebali određeni dokumenti za potpisivanje ugovora, možda nikada ne bih ni saznala da ‘živim’ u Osijeku.
Identitetske peripetije i ostale radosti tehnologije
Iz svega ovoga, i dalje ne mogu reći da mi je najjasnije što se sve dogodilo. Samo znam da je ova vrlo zanimljiva neobičnost, koja mi se dogodila kao privatnoj osobi, izazivala velik interes i za moj profesionalni život.
Tako da, dragi čitatelji, dok vi čitate o mom peripetijama s identitetom, ja ću se zadovoljno hvaliti da sam barem po nečemu prva u Hrvatskoj i razmišljati o tome kako su ponekad najluđe stvari u životu i dalje bolje od onih dosadnih.
Do idućeg otkrića,
Marija iz Zagreba
