Kako prepoznati hipersenzibilne učenike? ‘Školovanje je bilo kaotično, mislila sam da sam nesposobna’

U knjizi ‘Govorili su da sam preosjetljiva’ autorice Federice Bosco naišli smo na ulomke koji opisuju kako hipersenzibilni učenici prolaze kroz školovanje, kako se prema njima nastavnici (ne)bi trebali ponašati i kako ti učenici nisu ‘glupi’, nego jednostavno imaju drugačiji pristup učenju. Ako ste nastavnik ili roditelj učenika koji spada pod kriterij ‘hipersenzibilnog’ (što ne znači ništa loše!) onda će vam ova knjiga pomoći u shvaćanju njihove prirode, načina na koji razmišljaju i moći ćete im pomoći da razviju svoj puni potencijal koji se u suprotnom može vrlo lako uništiti ako niste dovoljno pažljivi. A ako ste učenik ili učenica koji misle da bi spadali u kategoriju hipersenzibilnih, ova knjiga će vas naučiti kako možete pomoći sami sebi i kako si možete olakšati školski period.

Foto: Pexels

Tek sam s 25 godina shvatila da sam oduvijek bila hipersenzibilna osoba, odnosno da sam bila hipersenzibilna učenica. Štrebanje definicija napamet mi nikada nije išlo, uvijek sam si morala na neki zanimljiviji način objasniti što ta definicija opisuje i onda se sjetiti riječi koje pišu u udžbeniku. Nikakvi markeri, podcrtavanje, ponavljanje i čitanje gradiva unedogled nije mi pomoglo, već me je moj mehanizam spasio od toga da budem loša učenica.

Riješite test i otkrijete jeste li i vi možda hipersenzibilna osoba

A sada kada sam pročitala knjigu ‘Govorili su da sam preosjetljiva‘, što mi moji roditelji i dan danas govore, shvatila sam koliko sam imala sreće što sam svoj hipersenzibilni mozak naučila kako učiti na moj način. Autorica Federica Bosco u knjizi je opisala i svoje ne baš dobro iskustvo kada je bila učenica. Kako joj učenje kao takvo nije išlo, kada su ju nastavnici omalovažavali i govorili joj da je lijena, kada su ju u to uvjerili i roditelji, jednostavno je odustala od učenja.

Stoga je napisala knjigu o tome kako hipersenzibilne osobe funkcioniraju, a za ovaj članak izdvojili smo dijelove koji se tiču učenika kako bi nastavnici i roditelji hipersenzibilnog djeteta mogli lakše shvatiti kako njihov mozak funkcionira i da njima samo treba malo drugačiji pristup nego većini ostalih učenika. No, prije nego krenemo s objašnjavanjem, predlažem da riješite jedan test koji se nalazi i u knjizi kako biste vidjeli spadate li u skupinu hipersenzibilnih osoba. Ako na 10 pitanja odgovorite s ‘da’, vrlo vjerojatno je da ste hipersenzibilni.

1. Kada ste bili dijete, roditelji i nastavnici smatrali su vas preosjetljivim i sramežljivim, a i sami ste osjećali da ste drugačiji od svojih vršnjaka, možda biste čak rekli da ste bili neprilagođeni i neprihvaćeni.
2. Primjećujete stvari u okolini: raspoloženja ljudi, poglede, ono neizrečeno. Događa vam se da kada dođete negdje gdje nikoga ne poznajete da odmah ‘osjetite’ da nešto nije kako treba.
3. Imate bogat i složen unutarnji život: privlači vas sve što ima ‘duhovnu’ dimenziju, neprestano tražite sklad i smatrate se kreativnim i maštovitim. Često vam govore da pretjerujete ili da živite s glavom u oblacima.
4. Snažno doživljavate umjetnosti. Primjerice, glazba u vama budi snažne osjećaje i raznježite se na prizore ljepote poput slike, odlomka u knjizi ili neki film.
5. Osjetljivi ste na tjelesnu i psihičku bol, svoju i tuđu.
6. Ima dana kada se osjećate iscrpljeno i želite ostati u krevetu u zamračenoj sobi ili samo na nekom mjestu gdje možete biti sami.
7. Posebno ste osjetljivi na sredstva koja potiču budnost i na kofein.
8. Mjesta na kojima ima mnogo ljudi, primjerice koncerti i bučne proslave nisu za vas, a od krcatih kafića s preglasnom glazbom bježite kao od kuge. U gužvi se osjećate uznemireno i istodobno isključeno, kao da ste u nekom balonu.
9. Skrupulozni ste i perfekcionist. Mrzite kada pogriješite i kada vas kritiziraju; s jedne strane zato što ste osjetljivi, a s druge strane zato što se ne znate valjano obraniti pa postajete frustrirani, a ponekad vas zna obuzeti i stid.
10. Lako se prestrašite i strah vas dugo ne napušta.
11. Uznemireni ste ako morate mnogo toga obaviti u kratko vrijeme, osjećate se zbrkano i nemirno te biste najradije pobjegli.
12. Kada vidite nekoga u nevolji, odmah znate što treba poduzeti da bi se ta osoba bolje osjećala i činiš upravo što će joj pomoći. Znate slušati, poistovjećujete se sa sugovornikom i uvijek znate što mu je potrebno i najčešće brinete bolje o drugima nego o sebi.
13. Kada ste jako gladni, postajete nemogući i ne možete se usredotočiti i smiriti.
14. Uznemiruju vas promjene poput selidbe, prekid veze, otkaz i čak odlazak na putovanje, sve vam to izaziva veliki stres.
15. Poduzimate sve kako biste si organizirali život sa što manje stresnih situacija i izbjegavate sukobe što je više moguće. Kada vas promatraju, poput nastavnice na satu dok rješavate neki zadatak u bilježnicu, postajete toliko napeti i uznemireni da je rezultat ispod vaših sposobnosti.

‘Školovanje mi je bilo kaotično i zbrkano, mislila da sam nesposobna zato što nisam uspijevala pratiti gradivo kao drugi’

Iako ne postoji precizna statistika, stručnjaci smatraju da 15 do 20 posto stanovništva ima osobinu preosjetljivosti, a da je 80 do 85 posto ljudi nema. Ako ste na više ovih pitanja odgovorili s ‘da’ nego s ‘ne’, čestitamo, vi ste drugačiji od većine stanovništva. U taj postotak spada i autorica knjige ‘Govorili su da sam preosjetljiva’ te je za primjer dala svoje iskustvo, posebice što se škole tiče.

– Školovanje mi je bilo kaotično i zbrkano i mislila da sam nesposobna zato što nisam uspijevala pratiti gradivo kao drugi. Živjela sam u strahu da jedino ja ništa ne razumijem. Svi moji nastavnici ponavljali su frazu ‘nije glupa, ali se ne trudi’, ponižavajući me tako pred svima. No, bilo je dovoljno prepoznati da je moja emotivna inteligencija veoma razvijena i sposobnost učenja posve normalna, ali da ih treba poticati kreativnošću, više slikama nego brojkama, strpljivo i s osmijehom, zagrljajima i ulijevanjem osjećaja sigurnosti. Da sam bila zaštićena i ohrabrivana, rasla bih kao normalna djevojčica, ali nisam imala sreće upoznati prosvijetljenog učitelja, istaknula je autorica.

Izdvojeni članak

Ugledna psihologinja kaže da je popustljivo roditeljstvo opasno: ‘Djeca ne nauče da drugi imaju potrebe’

Nastavnik tehničkog učenicu proglasio abuličnom

Ispričala je i kako se druga djeca nisu s njom htjela družiti te da nije imala puno prijatelja, a isto joj se događalo na svim slobodnim aktivnostima kojima se bavila. Često bi joj se rugali i znala je ‘dobiti batine’ na hodniku bez ikakvog povoda, osim toga da je bila drugačija. No, najviše ju je pogodilo kada ju je jedan nastavnik proglasio ‘abuličnom’.

– Rekao je to mojoj majci u sedmom razredu osnovne nastavnik tehničkog. Abulija znači bolesno stanje bezvoljnosti, usporenosti ili nedostatak voljnih funkcija ili nemogućnost donošenja i provođenja odluka te je najizrazitiji simptom depresije. No, tako težak i grub izraz jednog nastavnika nitko nije osporio ni opovrgnuo, štoviše, beskrajno su ga ponavljali rođaci i prijatelji tako da je postao stigma, osuda, navodi autorica knjige.

Izdvojeni članak

Mentalno zdravlje mladih u Hrvatskoj: ‘Roditelji ne žele priznati da im dijete ima problem’

Kako roditelji mogu pomoći hipersenzibilnom djetetu?

Što se tiče odnosa između roditelja i hipersenzibilnog roditelja, objasnila je kako takvo dijete roditeljima predstavlja veliku poteškoću jer postavlja čudna pitanja, primjećuje i ono neizgovoreno, osjeća raspoloženje odraslih i neprestano traži potvrdu da su njegovi snažni osjećaji shvaćeni.

– Tom djetetu više od svega treba zagrljajem reći da će sve biti dobro i da je u redu iskusiti strah, bol, tugu i bijes. No, ja sam neprestano od svojih roditelja slušala da pretjerujem, da se nepotrebno uzrujavam, da se moram ponašati kao drugi i prestati stalno plakati. A ja sam plakala jer sam se bojala, jer sam znala da će me vršnjaci isključiti, da će mi se netko rugati i da se neću moći braniti. Tako sam naučila sve potiskivati, a upravo zbog toga sam postala ‘pogrešna’, govori autorica.

Stoga, ako želite pomoći sami sebi ili ako želite pomoći svom djetetu ili svom učeniku, preporučujemo ovu knjigu koja je zapravo priručnik u kojemu se opisuje i objašnjava sve oblike hipersenzibilnosti na primjerima iskustva autorice knjige, a knjiga uključuje i mnogo članaka koje su napisali psihoterapeuti specijalizirani za tu karakternu crtu i to tako da dobijete pristup svim mogućim informacijama kako biste ih onda dodano proučili i bolje razumjeli svoje, ali i tuđe reakcije.