Kako sam preživio prvi tjedan faksa: Suze su sasvim normalna pojava, ekipa spašava stvar
Odmor za brucoše službeno je završio. Počela je nova akademska godina, za mene i prva u mom životu. Najdulje ljeto u životu iza je mene, a sada se treba suočiti s novim izazovima kao što su pisanje seminara ili provođenje 12 sati u komadu na faksu. Iznenadne odluke profesora da predavanja ipak neće biti ili pak to što nas na faksu nemaju gdje smjestiti. Upravo tako izgledao je moj prvi tjedan faksa – lagani kaos.
Foto: Pixabay
Nakon dugog i toplog ljeta punog zabave, došlo je vrijeme za fakultetske obaveze. Nakon što sam obavio i preživio selidbu u studentski dom na Savi, pa i svoj prvi izlazak u Zagrebu, počeo je fakultet. Iako bi svatko pomislio da je nekako ‘normalno’ da nastava krene u ponedjeljak, kod mene to nije bio slučaj. Takozvano uvodno predavanje za brucoše i početak bio je u – petak.
Pokloni koji nisu za nas
Uvodno predavanje za brucoše održat će se u petak u 10 sati. Malo je čudno što faks takoreći počinje u petak, ali dobro, to je samo uvodno predavanje. Dva dana nakon obavijest je promijenjena te će uvodno predavanje biti istog dana, ali u 9 sati. U grupi s ekipom s faksa javlja nam se stariji student koji kaže da to nije ništa strašno, na nečiji upit treba li donijeti kakve dokumente odgovor je, dakako, ne, održat će se neko kratko predstavljanje, a vjerojatno ćemo dobiti i iksice. Upravo je dobivanje iksica i konačni početak odlaska u menze bio najvažniji trenutak tog dana.
Dolazim na faks i u hodniku srećem dečka kojeg sam upoznao na upisima pa vrijeme provodim s njim. Ni njemu baš nije jasno što nas točno čeka na tom predavanju, ali vidimo kako neki ljudi nose vrećice s logom našeg faksa pa si mislimo da su to vjerojatno neki pokloni za nas. Vrijeme će pokazati da te vrećice nisu bile za nas, nego za strane studente. Mi smo dobili iksicu i letke studentskih udruga, što je apsolutno važno za naš daljnji profesionalni razvoj.
Par profesora reklo je nešto o fakultetu, govor je održao i dekan, a upravo mi smo generacija koja se po ocjenama i broju bodova svrstala na sam vrh svih društvenih studija. Mogu biti jako ponosni na nas i od nas se očekuje samo najbolje. Brojčano smo, također, jedna od većih generacija, pa tako mjesto za sjedenje nije tako lako pronaći.
U srednjoj školi svako malo nije nam radio projektor, uvijek je bilo problema s tehnikalijama i internetom, a da će tako biti na fakultetu uvjerio sam se, doslovno, u prvih par minuta. Zbog tehničkih poteškoća sa zvukom nismo pogledali uvodni video o faksu, ali on je objavljen na internetu pa ga možemo pogledati naknadno. Većina profesora slaže se da ćemo se naviknuti na ovakve situacije na ovom fakultetu, no neki nas uvjeravaju da će nas u sljedećih tri, odnosno pet godina jer se očekuje da upišemo i diplomski studij na istoj instituciji, razuvjeriti te da poteškoća apsolutno neće biti.
Smetamo važnim gostima
U takvom je tonu prošao taj, nazovimo ga, neslužbeni prvi dan faksa, a jedan profesor najavljuje nam da se vidimo u ponedjeljak u 8,30 ujutro, što možemo nazvati i službenim početkom fakultetskih obaveza. Jer, kada je do tog trenutka došlo, odmah smo morali birati i radove za seminare. Prvo predavanje bilo je vrlo kratko jer se u našoj dvorani održava neko važno događanje pa mi, blago rečeno – smetamo, pa će naše predavanje biti jako kratko. Ali dovoljno dugo da odaberemo neke stvari za nadolazeće seminare.
No, moramo izaći iz dvorane, a teme iz seminara birat ćemo u kompjuterskom kabinetu. Prvo čekamo na hodniku, no tamo smetamo jer dolaze važni gosti za to važno događanje, pa nas sele u ‘lunch room’, no tamo je premalo prostora pa se ipak vraćamo na hodnik. To opet nije dobra opcija pa se za nas pronašla jedna dvorana, no svi ne stanemo u nju pa neki ostajemo u hodniku. Ukupno do pet ljudi može otići do kabineta obaviti ‘upis’ za temu seminara. Neki, zbog gužve i malog kaosa, to nisu ni uspjeli, no njima je tema naknadno dodijeljena te će bez problema moći obaviti sve fakultetske obaveze.
Sada slijedi pauza do sljedećeg predavanja, a ja ju koristim da sredim još neke papire za vlak. To je, iznenađujuće, prošlo bez ikakvih problema. Na sljedećem predavanju tempo je bio ponešto sporiji pa nam je tako dano tjedan dana da malo razmislimo o temama za seminare te ih ne trebamo birati odmah. To je veliko olakšanje. Ono što shvaćam nakon prvog ‘službenog’ dana je da je razlika između srednje i faksa ogromna te mi se sada svako učenje u srednjoj i matura čine mačji kašalj. Nekako je uzbuđenost i pozitiva pala nakon prvog dana, ali već sljedećeg dana saznajem da nisam jedini.
Suze i zabrinutost normalne reakcije
U utorak također krećemo u pola 9 s izbornim predmetom. Tu se sad već javljaju problemi jer se predavanja jednog obaveznog predmeta preklapaju s jednom seminarskom grupom izbornog predmeta. To će, odgovara nam profesorica, trebati riješiti prodekanica za nastavu jer ona, nažalost, nije slagala raspored. Na tom predavanju ni nema mjesta za sjedenje za sve prisutne, pa neki moraju stajati. Prijedlog je da možda sljedeći put sami donesu stolac. Isto tako, jedan od savjeta kolega o iskustvima s njihovog prvog dana faksa bio je da nije potrebno prepisivati prezentacije i predavanja jer će nam sve to biti poslano. To je istina pa su tako i nama govorili da ne trebamo zapisivati, a to će još sigurno ponoviti sto puta.
Nakon tog ‘predavanja’ gdje je profesorica ‘od a do ž’ čitala s papira, vrijeme je za još jednu pauzu do sljedećeg predavanja koju provodimo u obližnjem kafiću. Tamo saznajem da nisam jedini koji je zabrinut oko cijele situacije s faksom, pisanju prvih seminara ikad i drugim problemima. Da se pusti koja suza navečer više nije tabu tema. Na sljedećem predavanju, iz engleskoga, čeka nas i prvi test. Test provjere engleske gramatike od 100 pitanja. Iako je pitanja puno, rješavati je trebalo vrlo brzo pa to i nije uzelo puno vremena od sata. Rezultat nije važan jer je to samo informacija profesoru kako bi maksimalno mogao prilagoditi nastavu nama. To je uglavnom bilo to pa je vrijeme za još jednu pauzu, koju ovaj put provodim u menzi.
Jednostavno, puno je rupa u rasporedu, ali ipak su nedovoljne za otići u dom i malo se odmoriti. Pa će vjerojatno kava, odnosno odlaska u menzu, u sljedećih par mjeseci biti jako puno. Na zadnjem predavanju toga dana nije se dogodilo ništa posebno, ali zaključak je da smo mi brucoši, da nam je sve novo, da će se na nas posebno paziti i da će profesori, kako mi od njih, zasigurno i oni naučiti nešto od nas.
Moj prvi tjedan na faksu zapravo već završava u utorak. Naime, po rasporedu u srijedu je samo seminarska nastava koje prvi tjedan, u pravilu, nema, u četvrtak se održavaju seminari iz jednog predmeta za prve dvije grupe u kojima ja nisam, a u petak imamo samo jedan predmet koji je za prvi tjedan otkazan jer profesor ne može doći. Tako su neki već u utorak navečer spakirali svoje kofere i krenuli put kućama, dok drugi iskorištavaju mogućnosti studentske srijede. Sve u svemu, prvi tjedan fakulteta bio je kratak, možda nekima sladak, no jasno je da iako obveze kucaju na vrata, dobra ekipa i planovi za brucošijade, među kojima je i ona portala srednja.hr za koju još uvijek možete kupiti ulaznice, mogu popraviti baš sve.
