Kako su mladi ocijenili izlaske u Zagrebu prije 25 godina? ‘Kad sam ja unutra i to je dosta’
Mladi u Zagrebu prije četvrt stoljeća bili su poprilično podijeljeni oko kvalitete izlazaka u Zagrebu, da se to zaključiti iz arhivskog priloga koji je ovih dana HRT podijelio na svojim društvenim mrežama. Mnogi su iznimno nezadovoljni izborom klubova pa su radije za druženje odabirali Trg bana Jelačića ili park, a drugima su omiljena ‘destinacija’ bili Klub Kulušić ili Saloon.
Nezaobilazni dio odrastanja i mladenačkog života su izlasci, a tako je bilo i prije 25 godina. HRT je iz svoje arhive ‘izvukao’ video iz 1998. godine u kojem su mlade pitali kako ocjenjuju izlaske u Zagrebu.
‘Kad sam ja unutra i to je dosta’
– Pogledajte, vani ima puno ljudi. Bilo bi bolje kada bi bilo više mjesta za izlazak pod kasnije noćne sate, ali i ovako je fino, kazao je jedan mladić.
Iz priloga se može vidjeti kako brojni mladi izlaske zapravo provode na Trgu, po parkovima, a voljeli su šetati i ‘Tkalčom’.
– Čisto jedna mala šetnja tu Tkalčićevom i malo u pivnicu i to je to, odgovorio je jedan mladić na pitanje gdje izlazi.
Na potpitanje novinarke je li to dovoljno za subotnju večer, kaže:
– Pa ne, ali kad sam ja unutra i to je dosta, zaključuje mladić.
Neki baš i nisu bili zadovoljni izborom klubova
Popriličan broj mladih u tom prilogu iz 1998. ističe kao problem nedostatak mjesta za izlaske, što za poslijeratne godine nije neobično.
– Živa koma. Nema se baš gdje izaći za previše, a i sad navodno će se zatvoriti gore Opatovina i ovaj Kvazar gdje škvadra izlazi, a disko klubovi, nema koncerata, nema profiliranih klubova s, ne znam, jazz muzikom, kubanskom muzikom, meksičkom. Ono, nema izbora, to je najjednostavnije. I sve se jako rano zatvara, nema uopće noćnog života previše
Bilo je i onih koji su ustvrdili da je izbora dovoljno – primjerice, odlazak u disko ili park, te da se oko izbora samo treba snaći. Jedna djevojka navela je kako obično preko tjedna izlazi u Tkalčevićevu na sok, a onda vikendom u Kulušić i Saloon te da joj se zabava ondje sviđa. I dok su se neki doma vraćali već prije ponoći, drugima se zabava oduljila.
– Pa kako kada, ponekad ostajem do 3, 4, ponekad se vraćam doma onim jutarnjim tramvajima. S roditeljima se dogovorim i sve je u redu, slažu se s tim, vide kako svi pa tako i ja. Mislim, ne očekuju od mene nešto posebno, da ja ne idem ako drugi idu, a sad smeta li im to – ja mislim da ne. Roditelji su mi suvremenih svjetonazora, ispričala je jedna mlada Zagrepčanka u prilogu koji možete pogledati ispod.