Kako su riječi postale nebitne: Koliko često šaljete stickere?
U svijetu u kojem je mobitel stvar bez koje se ne izlazi iz kuće, ne iznenađuje što dobar dio vremena provodimo komunicirajući s ljudima upravo u tom online obliku. Otkako su uvedene SMS poruke, učimo se prenijeti poruku sa što manje riječi. I onda su došli stickeri.
Foto: Pexels; Andrea Piacquadio
Nekada davno je bilo nezamislivo provesti dan bez barem jednosatnog razgovora telefonom, dok je danas noćna mora vidjeti da vas netko zove na mobitel. Zašto bi itko pričao na telefon, kada postoji opcija poruke? Sve se lijepo može napisati putem poruke, u samo par skraćenica, bez ikakvih problema.
Nakon što smo još doživjeli pandemiju i potpunu izolaciju, kada je upravo online komunikacija bila jedini način komunikacije s većinom ljudi, u potpunosti smo se naviknuli na online razgovore. Eventualno ćemo se natjerati poslati koju glasovnu, ali to je otprilike to. Skraćenice su naš maksimum.
Samo što u posljednje vrijeme, i to nam sve teže pada. Jeste li primijetili da su poruke sve kraće i kraće? Ne samo da nam ih se ne da slati, već nemamo želje ni dobivati duge poruke. Svakim danom imamo sve manje i manje živaca za čitanje – kada ste posljednji put pročitali knjigu? Ili malo dulji članak?
Zašto biste trošili vrijeme na čitanje dugačkih poruka, kada se sve sigurno može reći s manje riječi? Ili bi barem bilo u redu poslati glasovnu poruku, valjda se zna da je skoro pa nepristojno očekivati od nekoga da pročita više od tri – četiri duge rečenice (a i to smo puno rekli). Riječi postaju sve manje i manje bitne.
Dok su neke starije generacije dane provodile uz knjige (koje su se tada smatrale nepotrebnom zabavom i distrakcijom!), mi ih provodimo uz videe. Vizualna generacija kojoj nije problem pogledati video i od sat i pol, ali će se zato boriti s time da čita više od sedam minuta u komadu. Jednostavno, mijenja se način na koji percipiramo stvari.
Jezik je jedna živa stvar i uvijek reflektira ono što se trenutno događa u društvu. Nama trenutno riječi postaju manje bitne, pa se to onda vidi i u jeziku – postaje sve siromašniji. Koristimo sve više skraćenice, a koliko puta vam se samo dogodilo da se ne možete sjetiti neke riječi na hrvatskom?
Imamo sve više i više posuđenica, a nerijetko se dogodi da nam postaje teško uopće nešto opisati riječima – najradije bismo iskoristili nekakav meme. Memesi su već godinama prisutni, i prošli su sve moguće faze: od onih loših, pa do onih kvalitetnih, i onda opet do onih namjerno loših – zbog čega su toliko dobri.
Memesi su odličan način komunikacije za mase, zato što se svi mogu povezati s njima. Upravo su zato toliko i uspješni. Odnosno, što se više ljudi može povezati s memesom, to će on biti uspješniji. Mada, memesi dobro funkcioniraju i na nekoj manjoj razini, odnosno onoj u društvu. Sasvim sigurno će vaše interne fore biti nešto s čime ćete se samo vi povezati – ali ako se uspijete svi povezati, onda je to vrlo uspješan meme.
Nekada davno smo memese spremali na mobitel i onda ih pokazivali i slali. Dobro, nije bilo tako davno, ali željeli bismo da je. Revolucija se dogodila kada su se pojavili stickeri. O da, sada kada možete imati sličice na dohvat klika, i bez da vam zauzimaju memoriju – treba li vam išta više?
Doslovno ne. Ovisno o tome kolika je vaša privatna arhiva stickera, vrlo vjerojatno biste mogli održavati razgovor neko vrijeme, koristeći samo stickere. Ili, još bolje, jesu li sticker postali dio vašeg govornog jezika? Koliko često poželite samo izvući sticker i pokazati ga kako biste dali pravovaljanu reakciju? Mislite li da je možda vrijeme za vratiti se ipak..riječima?
P.S.
Čestitke ako ste uspjeli pročitati tekst do kraja bez prekida za odgovor na poruku, mijenjanje pjesme ili neku desetu aktivnost.
