Karlovački apsolvent režije odigrao zapaženu ulogu na par svjetskih festivala
Dario Lonjak (’87) iz Karlovca, apsolvent je režije na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, a iza sebe ima podosta filmova najrazličitijih tematika. Za sedmu umjetnost počeo se zanimati još u osnovnoj školi, pa ne čudi što je već tada pobjeđivao na raznim festivalima. Trenutno se na Filmskoj reviji mladih u Karlovcu prikazuju njegovi pobjednički filmovi iz srednjoškolskog doba, a mi smo tom prilikom popričali s ovim nadarenim filmašem.
Dario Lonjak je Akademiju upisao 2006. godine. Samo u svom akademskom školovanju broji otprilike desetak svojih ostvarenja, ne računajući projekte koje radi mimo faksa. Trenutno živi u Zagrebu, gdje osim što faks privodi kraju, radi kao asistent režije na hrvatskim filmovima i reklamama. Svojim uracima skuplja nagrade po raznim festivalima, a filmom ‘Zorgazam’ osvojio je i prošlogodišnji Trash Film Festival u Varaždinu.
S: Kada i kako je film postao tvoj životni izbor?
Još mi je u osnovnoj školi bilo zanimljivo proučavati filmove i njihov nastanak. Od malih nogu bio sam veliki fan pojedinih američkih filmova i redatelja – Spielberg, R. Scott, G. Lucas itd. Imao sam nekoliko starijih poznanika koji su se profesionalno bavili filmom i preko njih sam nekako shvatio kako to izgleda kod nas. Krajem osnovne škole priključujem se Videodružini, te Kinoklubu Karlovac koji su mi uvelike pomogli da se po završetku srednje upišem na Akademiju dramske umjetnosti.
S: Možeš li nam reći o svom prvom susretu s filmom?
Bilo je to snimanje namjenskog filma Hrvoja Tuteka za PPK koji se snimao u klaonici na Baniji. Nedugo zatim i sam dobivam priliku raditi svoj film i radim svojevrsnu dokumentarnu razglednicu grada Karlovca ‘Selo moje malo’. Nakon toga radim niz kratkih filmova, ali se i lagano spremam za Akademiju.
S: Kako izgleda tvoj radni dan?
Ako misliš na radni snimajući dan, onda tu baš nema pravila. On počinje uglavnom prije izlaska sunca, praćen velikom dozom stresa. Kako mi iskustvo govori, uvijek se borim sa vremenom, tako nema baš odugovlačenja. Nažalost, snimanje studentskih filmova prati velika doza neorganizacije (uzrokovana ponajviše besparicom) tako da se često bavim stvarima kojima se ne želilm baviti. Na primjer baterija je prazna, glumica je gladna, nema dovoljno produžnog kabla za reflektor itd, a ponajmanje samom režijom. Sve u svemu, mnogo se toga da naučiti.
S: Jesi li sudjelovao na filmskim festivalima? Kojim, i kakvi su tvoji uspjesi na njima?
Pa ima toga dosta, što u Hrvatskoj, što izvan granica. Sudjelovao sam na Danima hrvatskog filma, Zagreb film festivalu, ZagrebDox-u, Liburnija film festivalu, Pula film festivalu, na festivalima u Los Angelesu, San Franciscu, Brazilu, Njemačkoj, Poljskoj ,itd. Iskreno, meni je osobno najdraži bio Trash film festival u Varaždinu. Na njemu su mi bila prikazana dva filma, Dan mrtvih i Zorgazam od kojih je potonji odnio i nagradu kao najbolji SF.
S: Imaš li najdraži film i redatelja?
Od filmova su mi najdraži trilogija Kum i Taksist. Ako već moram navesti redatelji, onda bi kao veliki ljubitelj žanra horora i sf-a izdvojio J. Carpentera.
S: Što bi od novijih naslova preporučio?
Ovako kad me pitaš, prvo čega se mogu sjetiti su ‘Koža u kojoj živim’, ‘Očnjak’, ‘Michael’.
Pogledajte trailer za ‘Tjelesne tekućine’, jedan od filmova ovog nadarenog redatelja.
