Klara je jedna od najmlađih hrvatskih spisateljica: ‘Za razliku od ostalih oblika zabave, čitanje zahtijeva više strpljenja i koncentracije’
Mjesec hrvatske knjige odlično je vrijeme za posezanjem za jednom od djela domaćih pisaca. Iako će tu većini pasti na pamet Miroslav Krleža, Marija Jurić-Zagorka ili nešto moderniji Kristian Novak, Hrvatska ima i puno mladih nada koje zasigurno zaslužuju puno čitalačke pozornosti. Jedna od njih je Klara Kajba-Šimanić, 26-godišnja Riječanka koja je svoj prvi roman izdala 2010. godine, kada je imala samo 14 godina. S Klarom smo razgovarali o njezinim romanima, ljubavi prema književnosti te o tome zašto mladi danas više ne vole toliko čitati.
Foto: Unsplash, privatna arhiva
Ovogodišnji Mjesec hrvatske knjige posvećen je mladima, te je i 2022. godina proglašena Europskom godinom mladih. No, u moru književnika mladi pisci često ostaju nepravedno zanemareni i njihov se glas uopće ne čuje, iako su upravo oni budućnost hrvatske knjige. Mi smo razgovarali s jednom od najmlađih hrvatskih spisateljica koja je svoj prvi roman, ‘Poneka greška i još neke ludosti’ izdala sa samo 14 godina. U međuvremenu je izdala još dva romana, na doktorskom je studiju i radi na još jednom romanu.
Počela je pisati u osnovnoj školi
Klara Kajba-Šimanić počela je pisati u drugom razredu osnovne škole, kada je napisala pjesmu ‘Zima’ koja je objavljena u školskom časopisu. Nastavila je pisati za školski časopis, a čitanje je voljela od malih nogu.
– Nisam sigurna što je točno potaknulo moju ljubav prema književnosti. Zvuči kao klišej, ali ne sjećam se vremena kada ona nije bila prisutna u mojem životu na ovaj ili onaj način. Prije nego sam naučila čitati, tata mi je svaku večer prije spavanja čitao priče i među najdražim su mi uspomenama trenuci kada bih ga uspjela nagovoriti da pročita još jednu. Imali smo dogovor da će čitati dok ne zaspim, ali ono što on tada nije znao jest da me čitanje neće uspavati, jer sam uvijek bila previše koncentrirana na priču da bih zaspala. To je nešto što se nikada nije promijenilo – kada čitam ili pišem posve sam ‘uronjena’ u izmišljene svjetove koji su preda mnom, priča Klara.
Izdala je tri romana
Pisanje pjesama ubrzo je preraslo u veću književnu formu – roman. Svoj prvi roman, ‘Poneka greška i još neke ludosti’ izdan je 2010. godine, kad je Klara imala svega 14 godina. To ju je uz Ivana Barana svrstalo među najmlađe objavljene hrvatske književnike. ‘Poneka greška i još neke ludosti’ roman je za mlade koji prati zgode Claire, djevojke koja nasljeđuje veliku svotu novca, a njezin osjećaj za pravdu navodi ju da se buni protiv sistema i otkriva sve o ljudima koji nisu onakvi kakvi se na prvi pogled predstavljaju.
– Kada sam počela pisati svoj prvi roman nisam ni slutila da će ikada biti objavljen. Pisala sam za sebe i potajno se nadala da ću kada odrastem biti književnica. Velika sam sretnica, jer me je moja obitelj bezuvjetno u svemu podržala i pomogla mi kontaktirati nakladnika. Nisam mogla vjerovati da će mi se san ostvariti. Prvo predstavljanje romana imala sam u riječkoj Gradskoj vijećnici 1. lipnja 2010. godine. Iako je otada prošlo dvanaest godina, nikada neću zaboraviti uzbuđenje koje sam u to vrijeme osjećala i koliko mi taj trenutak znači u današnjem kontekstu, ispričala je Klara.
Na doktorskom studiju znanosti o književnosti
Ljubav prema književnosti Klara je pretočila i u svoje obrazovanje. Završila je studij hrvatskog jezika i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nedavno je završila prvu godinu doktorskog studija znanosti o književnosti na istom fakultetu. Nije stala na ‘Ponekoj greški’, već je nastavila pisati i izdala još dva romana, ‘Sudbina uklesana u kamenu’ 2011. godine i ‘Miris duge’ 2015. godine. Otkrila nam je kako je uspijevala uskladiti obveze u školi s pisanjem, te koji joj je od njezinih romana najdraži.
– Mislim da se tajna uvijek krije u dobroj organizaciji vremena. Prvi i drugi roman napisala sam tijekom ljetnih školskih praznika što mi je uvelike olakšalo proces pisanja. Osim toga, uvijek sam bila ‘noćna ptica’ kada je riječ o pisanju što se nastavilo i u mojim studentskim danima. Od tri objavljena romana, najdraži mi je treći roman koji se zove ‘Miris duge’. Osjećam da još nisam gotova sa svijetom koji sam kreirala u tom romanu te bih mu se jednog dana voljela vratiti i napisati nastavak, otkrila je Klara.
Klarine književne preporuke
Mladima preporučuje da pročitaju ‘Ime ruže’ Umberta Eca, ‘Večernji akt’ Pavla Pavličića i ‘Kradljivicu knjiga’ Markusa Zusaka. Na nju su u različitim fazama života utjecale različite knjige, od svake od njih dobila je važnu lekciju za svoj život.
– S obzirom na to da puno čitam, teško mi je odvojiti omiljene knjige. Lakše mi je izdvojiti knjige koje su snažno utjecale na mene i na neki način promijenile mi pogled na svijet. Iz mojih osnovnoškolskih dana izdvajam trilogiju njemačke spisateljice Cornelije Funke (‘Srce od tinte’, ‘Krv od tinte’ i ‘Smrt od tinte’) zbog načina na koji ti romani tematiziraju moć književnosti i maštanja. Iz srednjoškolskih dana izdvajam prahistorijski roman ‘Pleme spiljskog medvjeda’ američke spisateljice Jean. M. Auel i Krležin roman ‘Na rubu pameti’. Oba romana su me fascinirala zbog načina na koji prikazuju kako se pojedinac suočava s nametnutim mu društvenim ulogama. Iz studentskih dana izdvajam romane ‘Muzej bezuvjetne predaje’ Dubravke Ugrešić i ‘Lolitu u Teheranu’ iransko-američke spisateljice Azar Nafisi. Ta me dva romana uvijek podsjete na važnost čitanja – razvijanje suosjećanja te stvaranje tolerantnijeg i boljeg svijeta, kaže Klara.
‘Mladi danas ne čitaju dovoljno’
Klara trenutno radi na novom romanu i obećava da će ih biti još u budućnosti, a priznaje kako smatra da mladi danas ne čitaju dovoljno. Za to uzrok pronalazi u užurbanom načinu života koji jednostavno ne ostavlja dovoljno strpljenja i vremena potrebnog za čitanje.
– Mislim da mladi danas ne čitaju dovoljno. Za razliku od ostalih oblika zabave, čitanje zahtijeva više strpljenja i koncentracije što znači da zahtijeva i više vremena. Mladi su u suvremenom i užurbanom svijetu naučeni na pronalazak ‘prečica’ kako bi došli do cilja. To nije loše u nekim dijelovima života, ali ne funkcionira kada je riječ o čitanju. Smatram da ne postoji jedno rješenje za sve, ali ono što uvijek kažem djeci i mladima kada ih pokušavam nagovoriti na čitanje jest da moraju naći pravu knjigu. Mislim da je svijet knjiga toliko bogat različitim sadržajem da bi svatko mogao pronaći nešto za sebe ako se potrudi i da priliku čitanju, zaključila je mlada hrvatska književnica.
