Književni kajkavski priznat i dobio mjesto među svjetskim jezicima
Kod nas je jedan od triju dijalekata, no Međunarodna organizacija za standardizaciju, uvrstila ga je među svjetske jezike. No ono što je neobično, spomenuta institucija ga je uvela u popis kao ‘povijesni jezik’, iako nam je jasno da ovo narječje ili zasebni hrvatski jezik pa i njegova književna razina itekako živi unutar puka. Isto tako zbog okolnosti da je sjedište javnog radio-televizijskog servisa u Zagrebu, vrlo se često mogu čuti pojmovi, rečenične forme, kao i naglasci, koje pripadaju isključivo kajkavštini.
Jedno od triju hrvatskih narječja, ono kajkavsko uvršteno je od strane Međunarodne organizacije za standardizaciju (ISO) u svjetske jezike. Za to se pobrinula udruga Kajkavska renesansa, ulagajući napore više godina. Razlog što je uvršten u popis kao povijesni jezik, a ne kao živi, je taj što se radi o kajkavskom književnom jeziku od 16. do 19. stoljeća i pojedinačnim djelima u 20.
Nije umro, živ je…
– Jeziki nestaju u ovo doba globalizacije ak ne mogu prihvatiti nekaj novoga, nove promjene. A to je bil jedan od glavnih razloga zakaj smo startali udrugu Kajkavsku renesansu, a do onda nije bilo nikaj na internetu o kajkavskom.
I sad je zadnji projekt bil dobivanje ISO koda, kojeg smo prvo zaiskali za kajkavski jezik, ali to nam na žalost nisu mogli dati, ali makar su priznali da lingvistički kajkavski denes zaslužuje kod, rekao je Mario Jembrih, predsjednik udruge Kajkavska renesansa za portal lokal.hr.
Upravo on je i poslao dopis ISO-u u kojem je tražio kod za kajkavski književni jezik. I uspio ga je izboriti pa tako pod oznakom ‘kjv’ ovaj hrvatski izvorni izričaj ima kod 639. I Kajkavska renesansa je jedna od udruga, koja odbija prihvatiti da je njihov govor tek dijalekt te ga smatraju zasebnim hrvatskim jezikom.
Najznačajniji kajkavski književnici
Kod za kajkavski već je preuzela i engleska Wikipedija, koja se smatra standardom za sve ostale. Mada ga recimo isti mrežni članak naziva dijalektom srpsko-hrvatskog jezika.
Kada je riječ o istaknutim književnicima koji su promicali kajkavštinu, ističe se svakako Miroslav Krleža. Posebno ju je promovirao kroz ‘Balade Petrice Kerempuha’.
Među istaknutima su svakako i Dragutin Domjanić, Fran Galović, Antun Gustav Matoš te nešto ranije Pavao Štoos.
Kaj
Vre tiček spiju,
A šume mučiju
Naj moja popevka zvoni
Po dolu i gaju,
Po dragome kraju,
Od kojeg mi lepšeg ni.
Tu brat mi je vsaki,
Tu doma sem taki,
Pogodit bi mogel i speć,
Poznati su puti,
Tu vsigde je čuti,
Ljubljanu domaću mi reč.
I srce mi greje
I z menom se smeje
I v žalosti plače takaj.
Em nikaj ni slajše,
Ne čuje se rajše
Neg dobri i dragi naš kaj!
Dragutin Domjanić (u zbirci ‘V suncu i senci’, objavljenoj 1927.)
