Koronavirus nastavlja harati svijetom, a u Europi je trenutno najgora situacija u Italiji, koja nam je poprilično blizu, na svu sreću, nimalo joj nismo blizu s brojem oboljelih od ovog virusa.
foto: Ani Kolleshi za Unsplash
Neki govore da je manje opasan od gripe, a drugi da je više. Što je zapravo istina ćemo saznati vjerojatno nakon što se cijela situacija smiri, a do tada ćemo se morati strpjeti i jednostavno nadati najboljem.
Posljednjih se dana dosta piše o tome kako iako je situacija kritična, škole i dalje u svojim wc-ima nemaju sapun ni papir, što stvara probleme kada je riječ o higijenskim uvjetima. Odmah se dignula prašina i to je postala glavna tema, no što kada je riječ o ostalim danim? Kada ne postoji opasnost od jednog poznatog virusa, već hrpa ostalih bolesti koje samo vrebaju neoprane ruke u školskim wc-ima.
I nije samo riječ o situaciji u školama i ostalim javnim ustanovama, već o navikama koje mi kao ljudi imamo. Iako znamo da bismo trebali oprati ruke pri ulasku u kuću, nakon korištenja wc-a te prije jela, rijetko tko sve to zaista i radi. Ali sada kada je odjednom problem u koroni, svi su se sjetili nečega što nas se uči još od vrtića.
Mada, moram priznati da su mi favoriti ipak oni ljudi koji se ne predaju, pa i dalje ne drže do svoje osobne higijene već opušteno čekaju da vide je li im imunitet dovoljno jak ili će morati još rjeđe voditi brigu o svom zdravlju.
Javna okupljanja? Hvala ne
Možda su javna okupljanja trenutno van nekog plana, to ne znači da i dalje nema hrpa ljudi na jednom mjestu. Od prepunih studentskih domova (što je na kraju bilo s dečkom u izolaciji?) pa do prepunih hodnika fakulteta, do velikih okupljanja dolazi na dnevnoj razini. I što napraviti u toj situaciji?
Ne možemo se zauvijek skrivati u svoja 3 kvadrata i u potpunosti hibernirati. Ne zato što mi to ne bismo željeli, već je jednostavno tako da se radi o neodgodivim obavezama koje moramo ispoštovati, a najbolji primjer su upravo predavanja, na kojima znati i preko 100 ljudi. Što onda?
U takvim situacijama je najbolje ponašati se normalno, eventualno malo više pripaziti na to što sve diramo s rukama, tu i tamo dezinficirati mobitel i slušalice, koji pak nose više bakterija nego wc školjka, i prati ruke kada treba.
‘Repetitio est mater studiorum’ bi rekli stari Rimljani, pa zato toliko i pričam o pranju ruka. Djeluje kao najbanalnija stvar na svijetu, ali izgleda da nije. Dok nisam došla u studentski dom, vjerovala sam da je osobna higijena nešto o čemu svi podjednako brinu, pogotovo mladi ljudi koji su oduvijek imali vodu i sapun. I bila sam u krivu.
Sve je moguće
U studentskom domu, a vjerujem i bilo kakvoj sličnoj situaciji, izađu na vidjelo sve one najgore navike ljudi. Od nebacanja smeća danima, pa do nepotezanja vode nakon obavljene nužde, ostavljenih dlaka u tuš kabini, nepometenih soba… što god zamislite, moguće je.
A kada te iste ljude vidite na cesti, ne biste nikada rekli da se radi o takvim osobama. Naprotiv, djeluju kao ljudi koji zaista drže do sebe i svoga zdravlja, a onda se tako ponašaju. Naravno, sada su upravo te osobe prve koje panično traže gdje kupiti masku i nadaju se da će uspjeti nabaviti antibakterijski gel za ruke.
Evo samo jedan mali slati podsjetnik – koliko ste danas zabrinuti oko koronavirusa, toliko biste trebali svaki dan biti zabrinuti. Ne zato što se treba živjeti pod staklenim zvonom, već zato što svojim nemarom ugrožavate i ostale, kojima se to ne sviđa.
Nadajmo se da će koronavirus ubrzo popustiti, a do tada, naučite pravilno oprati ruke…
