Sve u životu je prolazno i u stalnoj promjeni, panta rei. Među te stvari spadaju i trendovi, od onih modnih, pa onih svjetonazornih, koji su najčešće povezani. Živimo u vremenima kada svaki dan imamo neku novu opasnost na vidiku, a još je strašnije to što u stvarnom vremenu saznajemo i za neprilike diljem cijeloga svijeta.
Foto: Alex Holyoake za Unsplash
Najveći problem današnjice su globalno zagrijavanje i klimatske promjene, o kojima se tiho pričalo godinama. Danas je situacija ipak nešto bolja pa se radi o ‘mainstream’ temi i rijetko tko bi se usudio reći da to nisu stvarni problemi, no i dalje se ne poduzima puno kako bi se spriječile katastrofe koje nam tek slijede.
Od toga što jedemo pa do toga u čemu nosimo hranu iz dućana do kuće, svaki naš izbor utječe na daljnji razvoj situacije. Hoćemo li se voziti javnim prijevozom ili automobilom, prošetati nekoliko metara ili sjesti u auto, sunčane dane provesti na bicikli ili iza volana? Hoćemo li ponijeti bocu od doma ili svaki dan kupovati novu plastičnu bočicu vode? Svaka od tih stvari, koliko god bila ‘nebitna’, je itekako bitna.
Kako bi motivirali ljude da se pokrenu oko ovog problema, često se priča o tome koliku bi razliku mogli napraviti samo kad bismo se svi zajedno odlučili boriti protiv ovog problema. Ono što se nedovoljno jako naglašava jest da se čak ni ne moramo svi zajedno dogovoriti oko nečega, već zasebno odlučiti da ćemo se boriti protiv nekog problema.
Tekstilna industrija
Osim svih nabrojanih uzroka, postoji još jedan, a radi se o tekstilnoj industriji. Takozvana ‘fast fashion’, odnosno povoljna odjeća koja je loše kvalitete i predviđena da traje samo jednu sezonu jest uzrokovala puno više štete nego što je radosti donijela jedna jeftina majica. Kako se radi o odjeći koja kratko traje, na taj se način potiče veća proizvodnja odjeće, a veća proizvodnja znači još više onečišćenja.
Neki dućani su uveli mogućnosti reciklaže stare robe u zamjenu za popust kod njih, čime se ponovno potiče masovna proizvodnja, pa je teško izaći iz tog začaranog kruga. Na svu sreću, teško ne znači nemoguće, zato što postoji odlična alternativa, a radi se naravno o second hand dućanima.
Second hand dućani su u posljednjih godina postali popularni i kod nas pa tako postoje oni u kojima se možete obući od glave do pete za maksimalno 100 kn, isto kao i oni u kojima ćete jedan komad platiti nekoliko tisuća kuna. Što bi se reklo, za svakoga ponešto. No kupuju li ljudi u takvim dućanima?
‘Samo dio moje priče’
– Ima jedan second hand dućan kraj kojeg prođem svaki dan barem dva puta, pa skoro uvijek bacim pogled na izlog, no nisam još nijednom ušla, a kamoli kupila nešto tamo. Super mi je ta ideja o nepodržavanju ‘fast fashiona’, ali jednostavno se ne mogu zamisliti noseći nečiju tuđu robu. Možda sam blesava, ali mislim da sve te stvari već imaju neku priču, a ja želim nositi stvari koje će biti samo dio moje priče. Nadam se da ću s vremenom promijeniti mišljenje zato što sam vidjela zaista hrpu predobrih stvari, a cijene su smiješne, priča nam Tessa (21) s Filozofskog.
Svi imamo onu ‘sretnu’ majicu u kojoj smo položili najteži ispit, haljinu u kojoj su nam se dogodile samo najbolje stvari ikada i cipele koje su preživjele i najgore izlaske, pa je sasvim normalno da ti komadi imaju svoju priču, ali u second handovima samo dobijemo priliku za novo poglavlje priče kojoj smo glavni lik mi.
Sve za pivu
– Obožavam second hand dućane! Otkako sam ih otkrila imam puno više odjeće, zato što je sve jeftinije, a i radi se o kvalitetnijim stvarima pa i dulje traje. Ne sjećam se kada sam zadnji put ušla u dućan odjeće i kupila si nešto novo, zaista to izbjegavam. U zadnje vrijeme sam čak počela s praksom prodavanja stare odjeće koju ne nosim, pa stavim oglas na Fejsu i tako zaradim za pivu i smanjim nered u ormaru, priznaje nam Ana (20) s Učiteljskog.
Poanta second hand dućana jest upravo ta da se smanji kupovina nove odjeće, što je na kraju krajeva i ovo što se dogodilo kada je Ana počela prodavati svoju robu. Moramo se boriti protiv ovoga problema kako god znamo, bilo da se radi o poklanjanju robe onima koji nemaju, ili prodavanju kolegama studentima (koji u većini slučajeva također nemaju).
A i između ostalog, bilo bi lijepo prošetati ulicom i ne vidjeti još troje ljudi u istoj odjeći iz Zare, zar ne?
