Za kraj godine pripremili smo pregled nelogičnosti koje smo susreli u javnom prostoru
Prije nepuna 4 mjeseca na portalu Srednja.hr pokrenuli smo rubriku Nelogično, sa željom da počnemo raditi ono što nitko do sada nije – analizirati argumente u javnome prostoru. Posla je ispalo i više i manje nego što smo očekivali, no ipak dovoljno da se, opraštajući od 2017. na izmaku, prisjetimo znatnih nelogičnosti koje smo susreli u javnom prostoru.
Na izmaku je burna obrazovna godina. Ona u kojoj se puno toga događalo, a ništa se zapravo nije dogodilo. Afere, reforme, tužbe s jedne, genijalci, sportaši i mladi inovatori s druge strane medalje. Srednja.hr organizirala treće po redu izdanje Slagalice, petu Ideju godine i proslavila šesti rođendan. Osim toga, ove je godine otvorena i nova rubrika Nelogično. Zadnjih ste nekoliko mjeseci mogli pratiti analizu argumenata iz javnog prostora. Budući da smo skupili dovoljno materijala, donosimo pregled za kraj godine, kako bi u Novu ušli pametniji, naučivši ponešto na svojim (i tuđim) pogreškama.
Hibridno djelovanje
Andrej Plenković i ljubav prema, odnosno protiv čovjeka
Započeli smo tekstom o političarima i logičkim pogreškama u sabornici, tako ćemo otvoriti i ovaj pregled. Predsjednik Vlade Andrej Plenković na sjednicama u rujnu, a i poslije, pokazao je poseban afinitet prema jednoj pogrešci u zaključivanju – ad hominem. Svoje je protivnike tako pobijao što ih je nazivao neradnicima koji ljeti samo odmaraju, a ništa konstruktivno ne rade. Osim toga, mašio se i za klasičnim retoričkim oružjem ‘ti također’ ili ‘ti još 100 puta gore’. Znate ono kad vam netko soli pamet kako ste učinili nešto grozno, a vi znate nešto groznije što je on napravio. Pa kad mu to kažete, onda se vaš grijeh poništava. Da, točno to je koristio. Ne, logički gledano, ničiji ‘grijeh’ nije poništen.
Ako si ih rodio, imaš kompetencije da ih obrazuješ
U izvršnoj vlasti ništa bolja situacija. Štoviše, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović pokazala je jednako, ako ne i ‘bolje’ argumentacijsko umijeće od premijera. Kada su počele kružiti glasine da će premijer sjediti na čelu Povjerenstva za obrazovnu reformu, u obranu tog postupka bacila se Grabar Kitarović. Rekla je da je dobro što će premijer biti na čelu obrazone reforme jer, eto, on ima dvoje djece. Vjerojatno nepromišljeno i nespretno, predsjednica je time dala legitimitet svakom roditelju da bude na čelu obrazovne reforme. Vidjet ćemo poslije da to nije bila pošalica.
‘Ovo recite profesoru na faksu kad vas prijavi Etičkom zbog plagiranja’
Zadnji highlight, ali ne i najmanje bitan, sigurno je onaj vezan uz plagijat ministra obrane Damira Krstičevića. Nakon što su mediji objavili plagijat njegovog rada, sazvao je hitnu konferenciju na kojoj je, dok nije vrijeđao novinare (što je oduzelo većinu vremena), pokušavao objasniti zašto njegov plagijat nije plagijat. Iskoristio je nekoliko pogrešaka u zaključivanju, a pokazao i razinu neznanja implicirajući da seminarski rad nije akademski rad pa se na njega ne odnose pravila za citiranje. Osim toga, bacao je i sintagme poput ‘hibridni rat’, a kad su ga upitali što je to, ukazao je na ‘one koji se tim bave’. Osim citiranja, ni dokazivanje mu nije jača strana.
Obrazovanje bez argumenata
Dijana Vican i argument iz medijskog linča
Kako smo spomenuli, a i detaljno analizirali, ova je obrazovna godina bila zaista burna i prepuna događanja. I u našoj je rubrici, stoga, zauzela posebno mjesto. Na prvom mjestu žena na odlasku – Dijana Vican. Donedavna alfa i omega kurikularne reforme i niza povjerenstava, tijela i odbora u obrazovnom sustavu. Sada samo rektorica zadarskog Sveučilišta. Nakon što je premijer najavio njen odlazak iz Povjerenstva za obrazovnu reformu, što je posljedica analize Ministarstva o njenom radu, u medije je izašla demantirajući sve i svakoga tko je njezin rad kritizirao.
Cijela se apologija Dijane Vican na kraju svela na puko zamagljivanje problema i, u nedostatku čak i loših argumenata, prozivanjem javnosti zbog naodnog provođenja medijskog linča. Na nekoliko mjesta odvjetnik je iskoristio argumente iz autoriteta, citirajući Vican i pozivajući se na ugledne kolege. Kada smo detaljno proučili tu reakciju, shvatili smo da je samo ona dovoljan razlog da Dijana Vican više ne bude na čelu reforme obrazovanja.
Roditeljsko pravo na odabiranje što je činjenica, a što ne
Ni nova resorna ministrica Blaženka Divjak, barem po nekim svojim potezima, nije opravdala ugled koji ima u akademskoj i znanstvenoj zajednici. U javnosti je najviše reakcija, zasluženo, uzrokovala kada je u javnu raspravu pušte prijedlog Zakona o odgoju i obrazovanju. Sporan je bio dio koji se odnosio na odgojne sadržaje međupredmetnih tema Zdravlje i Građanski odgoj, odnosno teze da će roditelji moći odlučiti što će učiti njihovo dijete u određenim izbornim dijelovima, a sukladno svojim uvjerenjima. Ministrica Divjak pokazala je dobru razinu nekompetentnosti u smislu razumijevanja činjenica u odnosu na stavove, razdvajanja obrazovanja i odgoja te, naposljetku, relativiziranja i subjektiviziranja sustavnog znanja koje se uči u školama. Ako si roditelj, kompetentan si po pitanju obrazovanja – dobro je svojim argumentima predvidila predsjednica Grabar Kitarović.
Sveučilište koje treba tužiti samo sebe
Na sveučilištima i u (akademskoj) faraonskoj zajednici nešto drugačija, no ne i bolja slika. Kod njih i nema toliko pogrešaka u zaključivanju jer se vješto pobrinu ušutkati svoje sugovornike prije no što rasprava uopće uzme maha. Kao i bilo gdje s moćnicima i ovcama, modus operandi svuda je isti i prati određen obrazac zaključivanja koji se, gotovo uvijek, pokaže neispravnim. Prijete, ukazuju na neželjene posljedice, izvode iz konteksa – čine sve, samo da ušutkaju neposlušne ovce. Ponekad se dogodi da ovca ipak progovori prije nego ju uspiješ ušutkati.
Tako se dogodi da rektor najvećeg Sveučilšta, u ime istog tog Sveučilišta, javnim novcem podigne tužbu protiv studenta zbog iznošenja mišljenja u medijima. Naučiš ga da misli, sumnja i propitkuje pa kad to počne primjenjivati, onda ga tužiš. I dalje smo mišljenja, prateći nepogrešivu logiku Sveučilišta, da je sljedeći korak da ono tuži samo sebe.
Microbitno ili micronebitno?
U sektoru obrazovanja, osim gorućih pitanja Sveučilišta u Zagrebu i Kurikularne reforme, javilo se nekoliko novih projekata prema kojima je javnost podijeljenog stajališta. Tako je i priča s microbitovima, malim pametnim računalima za jednostavno programiranje i filantropom Nenadom Bakićem, kojeg jedni vide kao Mesiju, a drugi kao glasnika smrti.
Tako jedni, iz same činjenice da će Bakić nešto darovati, iščitavaju njegovu skrivenu namjeru, redefiniraju i reinterpretiraju do te mjere da gotovo da ne možeš povjerovati da netko želi samo učiniti nešto dobro te ne dobiti ništa zauzvrat. Ako se tome pak dodaju neki drugi razlozi i argumenti, onda je i situacija ponešto drugačija. E, tad se Bakićevi istomišljenici ne slažu te, kao što smo imali prilike vidjeti, eliminiraju sumnje u njegove dobre namjere kao deplasirane što, opet, nije ispravno. Lijepo u cijeloj priči je razina kritičnosti koju je javnost (ili barem neki njezin dio) iznijela u raspravi o microbitovima.
Novi Zakon o obitelji uzrokovao val pogrešaka u zaključivanju
Nacrt novog Zakona o obitelji prije nekoliko mjeseci podijelio je javnost, a najviše je odjeknula sporna definicija obitelji prema kojoj su mnogi bili isključeni i, prema mišljenju nekih, diskriminirani. Ubrzo su krenula medijska prepucavanja između protivnika i zagovaratelja sporne definicije. Među njima se, količinom nelogičnosti, svakako istanuo Krešimir Miletić, član udruge U ime obitelji, koji je u mediima iznio argument koji sadrži 8 pogrešaka u zaključivanju.
Miletić se prvenstveo koristio opterećenim jezikom, a zatim i banalizirao niz (pretpostavljenih) stavova sugovornika te ih takve pobijao. Iznosio je tako teze o izbacivanju djece i onima ‘kojima dijete smeta’, no argumente koji bi nas uvjerili da je njegovo stajalište ispravno, ili barem potkovano, nismo imali prilike čuti.
Gej još neko vrijeme neće biti okej u Hrvatskoj
Prethodnih mjeseci izabran je i novi Ustavni sudac. Najmlađi do sada Goran Selanec, u prvih par dana od svojeg izbora u medijima je dao, kako se čini, podosta kontroverznu izjavu. Rekao je kako je legalizacija gej brakova samo pitanje vremena te da je na državi da dokaže zašto istospolni brak ne bi bio jednak s ovakvim kakvog poznajemo sada.
To je prenijelo nekoliko medija, a na društvenim je mrežama stvorena prava histerija. I zagovaratelji i protivnici u jednom su se pokazali istovrijedni – u vještini argumentiranja. Većina argumenata bazirala se na svakodnevnim floskulama o ljubavi, modernosti i temeljnim ljudskim pravima s jedne, te bolesti, ne-prirodnosti i opasnosti s druge strane. Kada smo objavili taj tekst, dobili smo dosta reakcija koje su uglavnom potvrdile da gej još neko vrijeme neće biti okej u Hrvatskoj, što zbog netolerancije, što zbog niske razine informiranosti i obrazovanosti puka o tom pitanju.
Keep calm and zaprati Nelogično.