Kratka horor priča: Baterija na mobitelu vam se ispraznila
Malo koja stvar je toliko strašna koliko to kad vam mobitel ostane bez baterije, a vi ste miljama udaljeni od svojeg punjača, a bome i bilo kakvog izvora struje. Jedino što bi se moglo mjeriti s tom razinom katastrofe jest kada vam se slušalice pokvare usred puta. Ali nećemo o tome, bilo bi previše.
Ilustracija, foto: Pexels; Giftpundits.com
Teško je danas, u 2021. godini, zamisliti život bez mobitela. Mobiteli su postali neizostavni ne samo u svakodnevnoj komunikaciji, već općenito u životu. Kada želite vidjeti kakva vas prognoza očekuje, pogledate to na mobitelu. Kada želite čitati vijesti, otvorite mobitel. Kada želite slušati glazbu, upalite ju na mobitelu. Kada želite pogledati koliko je sati, pogledate na mobitelu. Ukratko, sve je na mobitelu.
Zaista je teško zamisliti život bez mobitela, pa čak i na trenutak. Sjećate li se onoga kada su društvene mreže pale na nekoliko sati, pa je došlo do opće panike i konfuzije? Nije se znalo što ni kako, postavljalo se pitanje hoćemo li to uopće uspjeti preživjeti. I samo zamislite kako bi izgledalo kada ne bismo uopće imali mobitele, pa da se ne možete nekome javiti ni sa SMS porukom.
Djeluje kao horor priča, zato što to i je. Možda je glupasto, ali djeluje nemoguće zamisliti dan bez skrolanja u praznog i iščekivanja nekih napetih vijesti. I ako bude sreće (?), nećemo to doživjeti. Ali, velik broj ljudi je to nekada doživio u svojemu životu. Štoviše, velike su šanse i da ste vi to doživjeli. Recimo, u onim trenutcima kada vam mobitel ostane bez baterije. A punjenje nije opcija, barem ne na neko vrijeme. Pravi horor.
Danas ujutro ste se probudili i vidjeli da vam je mobitel pri kraju s baterijom. Dobro, nije bila baš baterija pri kraju, ali nije bila na 100%, koliko ste očekivali. Mislili ste staviti ga puniti, ali nešto vas je omelo i na kraju to ipak niste napravili. Krenuli ste već izaći, i došli ste do tramvaja/busa. Čekate da dođe, i čekate. Palite glazbu, odgovarate na poruku i sve je sasvim u redu.
Nakon što se nekoliko minuta vozite, shvatite da ste napravili kobnu grešku – niste ponijeli punjač. Gledate postotak baterije i vidite da ste već pali ispod 40%. Ispred vas je čitav dan trčanja okolo naokolo i nema šanse da ćete uspjeti izdržati deset sati s tako niskim postotkom baterije. Možda bi to i bilo moguće kada ne biste slušali cijelo vrijeme glazbu ili se dopisivali s ljudima.
Nadate se da ćete nekako uspjeti sa svime, ali ne ide. Dan prolazi, baterija pada. I na kraju ste dana, nekako ste uspjeli preživjeti. Uspjeli ste do sada, ali imate još sat vremena puta do doma, i manje od deset posto baterije. Kako da se sada saberete, kada ste samo željeli malo vegetirati i uživati u dobroj glazbi i skrolanju po društvenim mrežama?
Držite se za tih zadnjih deset posto, kao da je u pitanju vaš život – jer donekle i je. Ali, više to nije deset posto. Baterija curi kao da imate upaljeno sve živo (jer i imate), možda čak i brže no inače. Pokušavate se sabrati, ali jednostavno ne ide. Pali ste već na zadnja tri posto. To je sada krucijalan trenutak, gasite sve osim glazbe – toga se ne možete odreći.
Postoji li gora stvar od vožnje busom/tramvajem, a bez glazbe u ušima? Ne postoji. Doslovno, horor priča. Doslovno se preznojavate na samu pomisao o tome da ćete se morati voziti i jednu stanicu bez slušalica, a kamoli idućih deset, koliko vam ih je preostalo. Još morate i doći doma od same stanice… Ma, nekako će ta baterija izdržati, zar ne?
Naravno, koji trenutak nakon te pomisli – mobitel se ugasi. Tišina. Vadite slušalice, spremate ih u džep i… Sad tako živite.
