Nedjelja navečer. Sutra je velik dan, prvi dan škole. Potrebno je naspavati se i sutra doći u školu na vrijeme. Bilo bi lijepo i probuditi se malo ranije, imati jutarnju rutinu poput nekog od onih YouTubera. No sada treba prvo zaspati. Kako?
foto: Pixabay
Jedna od najuzbudljivijih noći u godini jest noć prije prvog dana škole. Ta euforija i adrenalin oko povratka u školu, sreća što ćemo se ponovno vratiti svakodnevnom buđenju u ranu zoru, gledati po cijele dane ljude koje ne volimo… Zaista je to prekrasno, zar ne?
Sarkazam na stranu, noć prije prvog dana škole je jedna od najuzbudljivijih u godini zato što a) Vlada panika oko toga hoćete li se uspjeti probuditi tako rano ujutro, nakon što ste jučer išli spavati u 4 ujutro i probudili se u podne?; i b) Želite izgledati najbolje što možete.
Ne zato što patite na svoj izgled, ali ipak je prvi dan škole… Vrijeme je za pokazati one nove tenisice koje ste kupili za jesen, da ste uspjeli malo dobiti boje i sve ostale stvari s kojima se svi vole pohvaliti. Stoga, ako se svi pokazuju u najboljem svijetlu, morate i vi.
Ipak, veći je problem to što se morate probuditi tako rano ujutro. Bez obzira na to je li vam dovoljno da se probudite deset minuta prije početka nastave (što nikome nije dovoljno, što god si govorili…), ili da morate hvatati još i neki autobus pa vam ne gine buđenje najkasnije u šest ujutro – teško vam je u svakom slučaju.
Osim ako ste se i ovih posljednjih dana budili ranije, no vjerojatno niste. Potrebno je naspavati se prije nego što nastupi kronična neispavanost…Kako se sada naspavati? Točnije, kako uopće zaspati?
Prije svega, potrebno je namjestiti barem tri različite budilice. Jednu u ono vrijeme kada biste se htjeli probuditi, jednu u vrijeme kada biste se zaista trebali probuditi ako želite sve stići na vrijeme, i jednu koja je kritično kasno, ali i dalje stižete u školu (relativno) na vrijeme. Iako je u teoriji ljepše probuditi se uz neku pjesmu koju volite, stavljate za alarm neki odvratan zvuk koji vam je i inače budilica.
Jedno zadnje provjeravanje društvenih mreža prije odlaganja mobitela, gašenja svijetla i odlaska na spavanje. Naravno, to posljednje provjeravanje se produlji i odulji i od početne ideje od deset minuta, potraje barem 37 minuta. No dobro, napokon odlažete mobitel. I onda vidite koliko je sati….
Kreće brzinsko računanje toga koliko još vremena imate za naspavati se (ipak matematika nije toliko loša…) i shvaćate da imate još točno pet sati i 26 minuta sna pred sobom. I to ako ovog istog trenutka zaspete. Znači, u najboljem slučaju, pet sati i dvadeset minuta sna. Okej, nije idealno (daleko od idealnog), ali i dalje se stignete relativno naspavati, zar ne?
Sad je potrebno samo zaspati. Odlažete mobitel, gasite svijetlo, smjestili ste se u krevet, zatvorili oči i vrijeme je za spavanje. Sada je samo potrebno nekako ugasiti mozak i uspjet ćete zaspati, iako vam se možda i ne spava i niste nimalo umorni. Ali morate zaspati, i uspjet ćete, pa morali i brojati ovce!
– nakon 36 minuta ležanja u mraku –
Prošlo je valjda deset tisuća sati otkako ste legli u krevet, no i dalje vam se ne spava i niste umorni. I dalje ne uzimate mobitel zato što će vas to samo razbuditi, no što možete napraviti kako biste se uspavali? Nije pomoglo čak ni brojanje, a došli ste do broja toliko velikog da vam ga se ne da ni prisjećati. Probali ste ležati na mjestu i ne micati se, no ni to ne pomaže.
Nema smisla više se praviti da će vas mobitel razbuditi, zato što ste vjerojatno budniji nego što ste bili cijeli dan. Uzimate mobitel i vidite da se morate probuditi za manje od pet sati. Ok, kada biste potencijalno mogli odmah zaspati, i dalje biste se stigli, koliko-toliko, odmoriti. No, kako zaspati?
Nakon detaljnog pregledavanja svih društvenih mreža, posežete za YouTube-om. Nemate nešto specijalno što želite pogledati, već samo vrtite glupe videe koji vam iskaču kao prijedlozi. Ništa pretjerano zanimljivo (škicnite naš YouTube kanal, vrlo zanimljiv!), ali niti dovoljno da vas uspava.
Gledate na sat i shvaćate da imate otprilike četiri sata do vaše budilice, i to ne one prve, već one zadnje. Vrijeme zaista leti kada niste u školi. Odmah vam kreće flashback na to koliko je naporno sjediti na dosadnim predmetima koje drže profesori koji, blago rečeno, nisu za biti profesori. No dobro, to je problem za neko drugo vrijeme, sada je problem kako zaspati?!?!?!?
Nastavljate se vrtjeti cijelu noć u krevetu i ništa ne pomaže u tome da zaspete. Sljedeća stvar koje se sjećate jest da vas budi vrlo glasan alarm. Znači, ipak ste uspjeli zaspati! Možda bi bilo bolje da niste, glava vas užasno boli od nedovoljno sna… Koji je ovo alarm? Sigurno onaj prvi… Ne, ipak nije, već onaj zadnji!! Vrijeme za pokrenuti se i nekako stići na vrijeme u školu!!!!!
I da, ovako će to sada biti svako jutro….. Opet…
