Mi ljudi smo jako čudna bića. Svatko od nas je toliko jedinstven i drugačiji od bilo koga drugoga na svijetu, da je pravo čudo da se uopće uspijemo povezati s ljudima u obliku prijateljstva ili ljubavnih odnosa. No, s druge strane, postoji nekoliko stvari koje idu iznad svih razlika. Između ostalog, i prijezir prema pitanju ‘di ćeš za novu?’.
Ilustracija, foto: Unsplash; Miguel Acosta
Postoji jako puno groznih stvari koje se događaju u vrijeme blagdana, iako se na prvu čini da je sve idealno, prelijepo i divno. Mogli bismo postati baš ekstremno crni i tužni i pesimistični, ali nećemo. Nećemo sada ići toliko duboko i tako ružno, već ćemo se samo osvrnuti na onu najočitiju stvar, koja nas sve prati kroz blagdane.
Žao nam je zbog ove pogrešne upute, nećemo se baviti obiteljskim dramama – od neugodnih ručkova, pa do još neugodnijih večeri i ‘partyja’ koje ne možete izbjeći, koliko god se trudili. Obiteljska okupljanja služe samo tome da vas podsjete zašto se zapravo družite toliko rijetko. Mi ćemo se baviti drugom najgorom stvari, a to je ono famozno pitanje ‘di ćeš za novu?’. Znamo, horor.
Zaista je teško za objasniti zašto je to pitanje toliko grozno, ali je. Čim netko samo izgovori ‘di’ u ovo vrijeme, već znate što slijedi dalje. Nećemo se lagati, to ‘di ćeš’ nam uvijek teško pada – moguće da i dijelom upravo zato što nas uvijek podsjeti na ovo stresno razdoblje godine. Zašto svi žele znate gdje ćete za doček? Zašto je to toliko bitno?
Svi ionako znamo da je doček Nove godine uvijek najgora večer u godini, ironično. Štoviše, pogotovo to bude slučaj onda kada se mjesecima unaprijed pripremate. Imate cijeli plan oko toga što ćete i kada raditi – napravili ste rezervacije na vrijeme, čak ste smislili što ćete obući, a nekako se pogodilo i da su svi iz društva bili dovoljno zainteresirani da su sve obavili na vrijeme.
Ipak, upravo tada, kada se čini da ne postoji nešto što bi moglo poći po krivu, upravo tada apsolutno sve pođe po krivu. Ili se u međuvremenu već posvađate s dijelom društva, ili atmosfera na mjestu bude katastrofalna, ili ste planirali doček na otvorenom a dočeka vas opće nevrijeme… Uvijek postoji pet stvari koje bi mogle uništiti večer, i iz nekog razloga, na dočeku se uvijek svih pet ostvari, plus ona jedna koja vam nije ni pala na pamet.
Postoje one opcije gdje čekate do zadnjeg kraja da biste znali kako ćete slaviti Novu, i te opcije na kraju ispadnu kao bolje. Doduše, postavlja se pitanje zašto? Možda je stvar u tome što doslovno minimalno mjesec dana intenzivno razmišljate o toj večeri, a niste uspjeli smisliti ništa dobro – već ste se pomirili s time da ćete doček ove godine preskočiti, pa onda što god da bude, odlično je.
Nemojmo zaboraviti niti na stres koji preživljavate cijeli taj mjesec – em što pokušavate smisliti gdje ćete ići, em što se morate dogovarati s ljudima, em što morate trpjeti sve one koji vam postavljaju pitanja i čude se kako to još ne znate. I znate što je najveći apsurd u cijeloj priči? Što i vi postavljate to omraženo pitanje. I vi sudjelujete u ovoj muci.
Ne može se pobjeći od toga, koliko god se htjelo ili pokušavalo. Jednostavno, za kraj godine, svi dobijemo svoju horor priču, sažetu u četiri riječi: ‘Di ćeš za novu?’.
