Život je satkan od trenutaka i situacija koje su svakodnevne. Tu i tamo se dogodi nešto veliko i izvanredno, što se ne ponavlja, ali to su ustvari rijetki trenutci. Većinu života provodimo živeći od dana do dana, u istim situacijama. I onda ne čudi što nas te ‘obične’ situacije toliko pogode. Kao na primjer, kada naručite nešto preko Interneta.
foto: Unsplash; Megan te Boekhorst
Internet kupovina je posljednjih mjeseci mnogima postala možda i primaran oblik kupovine, a u svakom slučaju je postala puno popularnija nego što je bila prije…ove pandemije (kojoj više nikad nema kraja, a želimo da kraj dođe što prije, ali čini se da ga nema). Svakako je istina da postoji jako puno prednosti ovog oblika kupovine.
Kao prvo, ne morate izlaziti iz kuće. Dovoljno je da u ruke uzmete mobitel ili laptop i možete krenuti u razgledavanje. Isto tako, za razliku od dućana, sve je vrlo jasno raspoređeno. Ne možete se zabuniti oko toga koliko što košta, niti ćete tražeći majicu morati prvo pogledati deset pari hlača. Ukucate što tražite i odmah to nađete.
Ono što je svakako veliki minus online kupovine jest to što sve kupujete napamet – osim ako ste već vidjeli to uživo i sad samo naručujete. Bilo da je u pitanju odjeća ili hrana, ne znate ustvari što vas čeka, sve dok to ne dođe do vas. I sada dolazimo do onog najgoreg, a to je upravo proces dostave. Rekli bi neki, prava horor priča.
Koliko puta vam se dogodilo da ste nešto naručili računajući da će vam doći u predviđeno vrijeme, a to je došlo barem dva tjedna kasnije? Koliko puta vam se dogodilo da vam se paket zagubio ili zalutao? Koliko puta vam se dogodilo da ste bili doma, ali paket nije mogao biti dostavljen jer ‘niste bili doma’?
Sve su to stvari koje mogu izbaciti iz takta i osobu koja je najboljeg raspoloženja, a kamoli ne nekoga tko nestrpljivo čeka paket, usred pandemije! Razumijemo vas u potpunosti, ne brinite. Svi (ili velika većina) smo barem jednom doživjeli taj osjećaj frustracije do kojeg dolazi kada ne možete drugo nego refreshati stranicu, a napretka nema. Otprilike, cijela priča izgleda nekako ovako…
Bezbrižno skrolate po društvenim mrežama, prelazeći kilometre i kilometre na dnevnoj bazi, samo svojim prstima. Zatim se sjetite da vam nešto treba i odlučite to potražiti na Internetu – puno jednostavnije nego se dizati, oblačiti, spremati, i zatim još trošiti energiju na samu kupovinu. Nastavljate ležati i skrolate dalje.
Nakon nekog vremena, uspjeli ste pronaći baš to što vam treba. Sve djeluje kao da je baš ono što ste tražili, pa odlučujete proizvod staviti u košaricu i krenuti na plaćanje. Sreća vaša, znate napamet podatke s kartice, pa se ne morate niti ustajati po novčanik. Koliko samo uštede ljudi koji ne znaju te stvari? Vi se, na primjer, sasvim sigurno sad ne biste ustali i tko zna biste li ikad i izvršili tu kupovinu.
Uglavnom, napokon ste došli do kraja plaćanja i trenutak je za unos podataka za dostavu. Sedam puta provjeravate jeste li sve unijeli i uvjeravate se da ste dovoljno precizno unijeli podatke. Zatim plaćate, plaćanje je uspješno izvršeno i napokon je i ta priča gotova. Sada vam preostaje samo čekati mail potvrde u kojem ćete dobiti i podatke dostave i to je onda to.
Mail ne dolazi. Prošlo je već neko vrijeme, maila nema. Pokušavate ne paničariti, ali ne ide vam baš. Napokon, dolazi i mail. Ustvari je prošlo niti sat vremena, ali vama se čini kao čitava vječnost. Pregledavate sve i u redu je, unijeli ste sve kako treba. Sada još samo čekate mail o slanju pošiljke i na konju ste. Na stranici je pisalo da dolazi kroz četiri dana, što je sasvim okej.
Prošao je već čitav dan, i dalje niste dobili mail s potvrdom o slanju pošiljke. Sada se već polako počinjete brinuti – što ako vam to ne dođe kroz četiri dana? Ovaj put vam čak nije ni toliko hitno, ali vaši živci to neće podnijeti. Treba vam nekakva sigurnost, pa bila u pitanju i dostava nekog lijevog paketa na vrijeme.
Dolazi i taj mail, ali naravno o dostavi piše skoro pa ništa. Ne znate kada dolazi, koje je predviđeno vrijeme dostave, kada je poslan… Ništa. Samo znate da je poslan i da je (valjda) na putu. I dalje se nadate da će doći unutar ona četiri dana, ali polako vam pada nada. Je li zaista moguće da dostavna služba bude dovoljno ažurna da to uspiju?
Naposljetku, dolazi i mail o dostavi. Prošla su već dva dana – dva dana u kojima ste neprestano provjeravali mail, refreshali ga, pa čak i pregledavali onu ‘pravu’ poštu. Nije ni vama baš jasno zašto ste to radili, ali jeste. I sada vidite da paket dolazi sutra, ujutro. Jeste li vi sutra doma ujutro? Naravno da ne. Jedini put da niste u zadnjih deset dana, ali eto.
Slijedi potpuna promjena plana dana, samo kako biste bili doma i dočekali taj paket. Čak ćete se i ranije probuditi, samo kako biste ga uspjeli dočekati. I budite se jutro nakon, neispavani i s podočnjacima veličine ispitnih rokova. Budite se i čekate paket, ali paketa…nema.
Prošlo je sat vremena od predviđene dostave. Pa dva sata. Pa tri. Već polako počinjete odustajati od života, a vaši živci su davno popucali. I onda dolazi poruka – dostava odgođena. Ipak ćete paket dočekati sutra. Što znači da sutra ne možete obaviti ono što ste trebali danas. Ukratko, čeka vas ponavljanje današnjeg dana, kao i današnjeg stresa…
