Postoji jako puno loših i kritičnih stvari koje se mogu dogoditi, ali apsolutno sve dobivaju na težini ako se dogode u vrijeme ispitnih rokova, ili još gore, u vrijeme kolokvija/seminara. I da se najmanja sitnica dogodi, uništit će vas. A kamoli ne kad se poklope dva kolokvija na isti dan…
foto: Pexels; Alex Green
Kada ste student, vrlo su velike šanse da sve ostavljate za zadnji tren. Ne samo zato što se vama to ne da, pa niste vi krivi. Jednostavno, dan ima premalo sati i ne stižete obaviti sve što trebate. Ne možete zanemariti društveni život, pa to je onako 70% zašto ste se i odlučili studirati, zar ne? Zatim, velike su šanse da imate nekakav posao, koji vam omogućuje taj društveni život.
Ovisno o tome koliko ste nadobudni, velike su šanse i da ste uključene u neke ‘izvannastavne aktivnosti’, odnosno rad raznih udruga – nekad je u pitanju plaćeni rad, ali većinom volontiranje. Ukratko, ekstremno se trudite na svakom polju, osim oko samog studiranja. Tu radite minimum minimuma, zato što je to dovoljno. Ili?
Naravno da nije dovoljno, jeste li ikad čuli da je negdje minimum bio dovoljan za nekakav uspjeh? Ne, a pogotovo ne kada je u pitanju akademski uspjeh. Možda vam se čini na trenutke da sve uspijevate riješiti bez (velikih) zaostataka, ali onda dođu datumi kolokvija i shvatite da imate dva u istom danu. DVA. U ISTOM. DANU. Kratka horor priča.
Ima jedna legenda koja kaže da je postojao jednom netko tko je uspio pripremiti dva kolokvija u jednom danu, a da nije redovito učio… Legenda kaže, ali kako možete vjerovati nečemu za što ste sigurni da nije moguće? Kako znate? Zato što ste to i sami iskusili. Kad god ste do sada imali dva kolokvija u jednom danu, uvijek biste barem jedan od njih pali, a nekad i oba.
Jednostavno, tako funkcionira svijet kolokvija – ne možete pripremiti dva u istom danu. Možda bi bilo moguće u nekom paralelnom svemiru u kojem ne biste učili samo dan prije kolokvija, ali niste u paralelnom svemiru, već ste u ovom. I sada je dan prije kolokvija i vi naravno niste ni sigurni u to iz čega točno pišete kolokvij, a kamoli da ste spremni za polaganje istoga.
Cijeli dan vam prolazi u neprestanom pitanju ‘ima li uopće smisla truditi se?’ i zaista, teško je pronaći barem jedan dobar razlog zašto ima. Jer, nema. Nema apsolutno nikakve šanse da ćete uspjeti pripremiti oba kolokvija za sutra – morate odabrati barem jedan na koji ćete se fokusirati i probati nešto napraviti. Ali, kako uopće odabrati?
Za koji predmet imate bolje i jače skripte? Na kojem predmetu ste se više puta pojavili na predavanjima? Koji predmet će biti teže položiti na ispitu? Koji/a profesor/ica su vam draži? Toliko pitanja, a ništa odgovora. Istina je da vam se uopće ne da učiti i da definitivno nećete ništa napraviti po tom pitanju, već ćete samo upaliti neku seriju (ili još gore, skrolati po društvenim mrežama), sve dok ne bude vrijeme za leći u krevet.
I tada kreće prava agonija – pokušate zaspati, ali jednostavno ne ide. Vaša savjest vam ne da mira, zato što znate da ste pogriješili. Znate da ste se trebali barem potruditi pokušati nešto naučiti, ali ne – vi ste odmah odustali. Vi ste odmah odustali, zato i jeste propalitet i roditelji jesu razočarani u vas. Zato vas ništa ni ne ide u životu, a svaki pokušaj u nečemu jednostavno propadne. Samo zato što se niste htjeli potruditi učiti na vrijeme.
To je to, odluka je pala – od sad pa na dalje, definitivno učite na vrijeme. Štoviše, počinjete odmah sutra, kako biste bili spremni za iduće kolokvije. Dobro, to zapravo i nema baš smisla jer ste ove kolokvije pali. Dobro, možda ne počinjete ipak baš sutra, ali ovih dana, to je sigurno!
