Kratka horor priča: Kad ne učite za ispit, ali morate odbiti ocjenu jer snižava prosjek
Ispitni rokovi su vrijeme kada se događa puno ružnih stvari: od neprospavanih noći pa do prespavanih dana; od krvavih ispita pa do višesatnih pisanja seminara – nije lagano. I teško je reći koji je scenarij apsolutno najgori, ali postoji jedan… jedan koji je posebno težak. Moglo bi se reći da je u pitanju prava kratka horor priča.
foto: Unsplash; Megan te Boekhorst
Sutra imate ispit. To vam je već treći ispit u ova dva dana i na rubu ste života. Apsolutno se ne možete potruditi raditi nešto, iako ste probali. Sjeli ste za stol i upalili ste laptop, pripremili ste skripte, pronašli ste čak i svoje stare bilježnice. Ozbiljno ste se pripremili za učenje, čak ste i mobitel odložili negdje sa strane.
Krenete čitati to što piše u skripti. I pročitate stranicu. I shvatite da niste ništa shvatili. Pročitate ju ponovno. I opet ništa. I tako dvadeset minuta, sjedite i gledate. Gledate u skriptu, ona gleda u vas. Stvari polako počnu gubiti smisao – koja je poanta toga što sada vi gledate u hrpu riječi ispisanih na praznim listovima papira, koji su nekada davno bili stabla? Kaže li se zato list papira, jer lišće raste na drvima?
Nakon skoro sat vremena mučenja, počinjete se boriti s time da prihvatite da apsolutno ništa neće biti od vas danas i da je vrijeme za poći spavati. Gledate na sat i vidite da je već prošla ponoć. Ustvari, ne ‘već’, nego ‘tek’. Zadnjih nekoliko dana niste legli prije tri ujutro, pa vam je ovo sada još i gore – osjećate grižnju savjesti jer biste mogli još malo učiti, barem do dva.
Ali ne ide vam. Jeste li trebali možda početi ranije, ne dan pred ispit? Apsolutno. Jeste li možda trebali početi barem na vrijeme taj dan? Apsolutno. Ali, niste. Počeli ste učiti kasno, a čak ne možemo reći da je neopravdano. Nije humano očekivati da osoba može pripremiti tri ispita u dva dana. Treba uzeti minutu za odmor, ilitiga dan za odmor. I ne razmišljati ni o čemu. I vi ste to morali napraviti.
Sutra je ispit u deset ujutro, pa ako se probudite u sedam, uspjet ćete nešto napraviti prije samog ispita. Možda je pametnija odluka sada otići na spavanje, pa sutra ujutro nešto smisliti? Mogli biste se čak naspavati – sedam sati! Kad vam se posljednji put uopće dogodilo da ste spavali više od pet sati u komadu? Možda nekad prije 2-3 tjedna. Sad ste već na posljednjim snagama.
Legnete u krevet, namjestite si tri budilice koje su vam potrebne da se probudite na vrijeme i krećete spavati. Ali ne možete zaspati. U glavi vam je stalno onaj stres koji vas drži budnima danima, pa tako i danas. Ne možete ga tek tako isključiti. A morate. Vrtite se u krevetu neko vrijeme i napokon uspijete zaspati.
Ujutro se budite sami od sebe, sedam minuta prije alarma – toliko ste pod stresom. Dok ste se razbudili i obavili svoju jutarnju rutinu (skrolanje po Instagramu), prošlo je već pola sata. Pomalo panično krećete i brzinski se pripremate za učenje. Krenuli ste učiti i taman ste nešto i napravili, kad sjetite se da je vrijeme za krenuti na faks. Dugo niste išli na ispite na faks, ali sad morate.
Ustvari, to je odlično zato što ćete putem moći učiti. Odlično, odlično. Učite putem i niste niti došli do pola skripte, kad već ste tu. I imate još dvadeset minuta do početka ispita. Nekako, ne čini se realno da ćete stići pročitati sve, a kamoli naučiti. Odlučite ponoviti malo što se ponoviti da, u nadi da će vas pogoditi pitanja.
Trenutak istine se bliži: napokon ulazite u dvoranu na ispit. Sjedate u svoju klupu, vadite kemijsku s kojom ćete pisati ispit i čekate pitanja. Dolaze pitanja i ne možete vjerovati – od tri pitanja, vi znate dva. I to ne otprilike, nego ih baš znate. Je li realno da ste tolike sreće, da ćete uz ovoliko nerada, uspjeti proći ovaj ispit? Je li r e a l n o?
Rješavate ispit i odgovarate na prva dva pitanja, a onda dođete do trećega. Sada dolazi do problema zato što uopće ne znate što bi to bilo, znači apsolutno ne možete povezati gradivo ni s čim. I što sada? Nešto ste smuljali, ali možda bi bilo bolje da ste ostavili prazno. Ali dobro, glavno da bude prolaz, zar ne?
Predajete ispit i u glavi ste to već završili, već ste to prošli i ta priča je gotova. Sretno ste otišli doma svojoj kući, samo da bi vas putem zadesio mail s obavijesti o ocjenama. Dobili ste tri. Svi ostali su dobili pet. Ne zato što su puno više učili, već zato što su samo mrvicu više učili. I sada, gledate tu trojku, ona gleda u vas.
Osjećate se apsolutno glupo zato što razmišljate o tome da odbijete trojku, iz predmeta koji niste niti pogledali. Ali glupo vam je, glupo vam je imati tricu, kad ste mogli dobiti peju. Glupo vam je imati tri, kada niste ni za to ništa napravili – onda je stvarno trebalo malo više, a velika je razlika u indeksu. Realno, ne možete si dopustiti da si ne dižete prosjek tamo gdje možete.
I sada vi morate odbiti ocjenu. Iako niste ništa učili. Ni ne namjeravate nešto previše raditi. I što sada? Samo čekati idući rok, koji je kroz dva tjedna. I onda opet proživljavati sve ovo. Baš jedna slatka mala horor priča.
