Ljeto je vrijeme kada je teško imati loš dan. Jednostavno, jako je lako biti sretan: nema škole, dani su dugi i vrijeme je lijepo. Odnosno, rijetko koji dan nije sunčan i topao. Vjerojatno nam baš zato toliko teško padaju oni dani kada vrijeme nije toliko idealno.
foto: Pexels; Engin Akyurt
Odlazak na more je nešto što se planira tjednima unaprijed, katkad i mjesecima. Puno je tu stvari koje treba uzeti u obzir – od toga da je potrebno osigurati smještaj i prijevoz, pa do toga da se moraju uskladiti sve ostale obaveze kako bi se moglo izdvojiti vrijeme za ljetovanje. Ukratko, jednom kada odaberete datum, to je to. Nema daljnjeg mijenjanja.
Sezona traje otprilike dva mjeseca, s time da je vrhunac krajem srpnja, a sve poslije 15. kolovoza se gotovo ni ne smatra ljetom. To je vrijeme kada kreću pripreme za povratak u školu i na faks, a ni vrijeme više nije dobro. Odjednom je hladnije, kreću polako kiše jesenje koje nas vraćaju u stvarnost. Koliko je god ljeto stvarno, isto tako i nije.
Krajem kolovoza već i očekujemo pogoršanje vremena. Čak i oni sunčani dani rijetko su kada jednako sunčani kao oni sredinom srpnja, ako znate na što mislimo? Noći polako postaju sve dulje, a dani sve kraći. Ukratko, dolazi jesen i ne možemo se od toga sakriti. Jedino što preostaje jest maksimalno iskoristiti sve sunčane dane prije toga.
No vratimo se na početnu ideju – odlazak na more. Tom putovanju se u najmanju ruku veselite nekoliko tjedana, a vrlo vjerojatno i više. Koliko puta vam se samo dogodilo da tijekom godine izgubite životnu motivaciju, a onda vas upravo pomisao na more drži? Pogotovo u ove ljetne dane, kada morate skupiti i zadnji atom snage kako biste nastavili dalje.
I onda tako vi mjesecima planirate odlazak na more, samo da biste došli i dobili loše vrijeme. Postoji li nešto gore od toga? Vjerojatno ne, jer to zvuči kao jedna prava kratka horor priča. Došli ste na more i planirali ste se kupati deset dana, a sada možete raditi…ništa? Što se uopće radi na moru kada se ne ide na more?
Ovisno o tome gdje ste na moru, možda imate nešto izbora. Najčešće to izgleda tako da se probudite i shvatite da je kiša. Niste ni znali da dolazi ružno vrijeme, zato što tko bi to očekivao na odmoru? Postoji li netko tko gleda prognozu jednom kad ste došli na more? Ne. Pokušavate se što više ugasiti, udaljiti od mreža.
Zato se probudite, vrlo vjerojatno pothlađeni. Prvo vam nije jasno što se događa, zatim se ustajete i na prozoru vidite da vani pljušti. Nema ljudi na ulici, toliko je jak pljusak. Osim toga, hladno je. Puše. Ovo nije ljeto kakvo ste očekivali, ovo nije ono što ste planirali. Imate detaljan raspored i nigdje nema mjesta za kišu.
Prvo, morate se obući tako da vam je toplo. Tražite neku deblju odjeću, ali budimo realni, niste ju ni ponijeli. Zato sada stavljate nekoliko slojeva odjeće, u nadi da vam neće biti hladno. Ustvari, uopće nije toliko hladno, ali vi ste naviknuli na 15-ak stupnjeva višu temperaturu, pa vam je ovo sada dovoljan šok da ste se zaželjeli i neke deblje jakne.
Sad kad ste se obukli, krećete razmišljati o tome što dalje? Napokon imate vremena za pošten doručak jer nemate nikakve planove nakon. Čak ćete si dati truda da nešto i skuhate. Idete do kuhinje i shvaćate da je hladnjak prazan. Dobro, ne baš skroz prazan, ali definitivno nemate sve što vam treba za palačinke. Po ovome vremenu izaći? Hvala ne.
Brzinski jedete nešto, a ustvari se cijelo vrijeme nadate da je u pitanju nekakav prenk i da će se sada u roku od par minuta zaustaviti kiša, vratiti vedro nebo i nesnosne vrućine koje ćete lakše podnijeti kad dođete na plažu. Ali to se ne događa. Vi samo nastavljate sjediti i pokušavate shvatiti što dalje.
Karte?
