Kupovina poklona. Nije potrebno ništa više reći, sve je odmah jasno. Riječ o još jednoj kratkoj horor priči. Možda i najgoroj do sad.
foto: Unsplash
Nećemo se lagati, kupovina poklona je uvijek bila kritična, no ove godine, kao i sve ostalo, situacija je gora no inače. Sada je riječ o praktički ratnoj zoni. Nema vremena za odmor, nema vremena za razgledavanje. Sve mora biti sada i odmah, s unaprijed razrađenim planom. Samo zamislite.
Ulazite u šoping centar. Imate sedam tisuća slojeva odjeće na sebi jer je vani prehladno za normalno odijevanje, a sada morate prije samog ulaska staviti i masku. Nakon što ste ju namjestili, ulazite u centar i odjednom vas preplavljuje val topline, dolazi vam osjećaj mučnine. Brže bolje skidate rukavice, kapu i šal. Zatim slučajno skinete i masku, jednostavno se pomaknula. Panično ju vraćate nazad u nadi da nitko nije primijetio ovaj prekršaj.
Nakon što ste se skinuli i sada u rukama sve to nosite, mičete se s izlaza i krećete u napad. Došli ste donekle pripremljeni – prošli ste već onaj mukotrpni proces osmišljanja poklona, no potrebno ih je sada pronaći. Znate otprilike gdje tražiti, ali nitko vam ne garantira da ćete to uspjeti. Sasvim sigurno vam preporučenih deset minuta nije dovoljno za ovu situaciju…
No, ne predajete se. Odlučno koračate kroz šoping centar i redom tražite poklone. Prvi, drugi, treći dućan. I naravno, nula poklona. Sve rasprodano. Upućuju vas da provjerite drugu poslovnicu, koja je na samo 45 minuta udaljenosti. Javnim prijevozom, naravno. Pomalo vas počinje oblijevati znoj, nije vam baš svejedno. Već se sigurno sat vremena gubite po dućanima, a uspjeli ste riješiti možda… pola jednog poklona?
Napokon izlazite iz dućana i idete dalje u potragu za nečim drugim, no dok izlazite, naravno počne zazvoni alarm. Zaustavljate se, baš kao što se zaustavlja cijeli svijet i počinje buljiti u vas. Gledaju vas kao da ste u najmanju ruku izveli pljačku na razini serije La Casa de Papel, a vi ustvari niste ništa napravili.
Zaštitar vam prilazi te vas moli da mu pokažete vrećice. Nema problema, osim što je problem taj što imate tristo stvari u rukama, pa je zbog toga malo teže to izvesti. Ipak, želite pronaći što je to zazujalo, ne želite da vam se ovo ponavlja. Nakon što vam je šal pao na pod barem četiri puta, napokon ste našli uzrok pištanja. Na blagajni su vam ga deaktivirali, no čim ste izašli, odmah ste ga skinuli i bacili ju u smeće. Što je sigurno – sigurno je.
Sad se možete vratiti situaciji s poklonima i činjenici da većine stvari koju tražite, jednostavno nema. Dosta nezgodna situacija, što znači da slijedi improvizacija. Niste ni počeli s time, već znate da je riječ o pogrešnoj odluci. Zašto? Zato što ste došli s jednom idejom i sada vam je samo to na pameti. Kako sada smisliti jednako dobar poklon?
I dalje hodate po šoping centru, no već vas ruke malo bole od nošenja kaputa, debelog šala, džempera i jedne vrećice s poklonima i papirom za umatanje. Sad bi vam dobro došlo uzeti malo predaha i sjesti na kavu, ali da… To trenutno nije opcija zar ne? Ma, od velike pomoći bi vam bilo i skinuti masku, no to također… Nije opcija. Ništa, nastavljate dalje.
Vrtite se u krug po dućanima i nakon dva sata, i dalje imate samo polovicu poklona. Umorni od hodanja i života, sada se vrtite u krug u potrazi za barem jednom slobodnom klupom na koju biste mogli barem na kratko sjesti i odmoriti. No centar je pun ljudi, ljudi koji su jednako umorni kao i vi – sve klupe su zauzete.
Odustajete od života i idete u trgovinu hrane kako biste si kupili nešto slatko i podignuli si moral. Dućan je prepun ljudi koji se ponašaju kao da sutra ne postoji – kupuju sve što vide pred sobom, potrebno i nepotrebno. Sasvim sigurno vam je koji put pogled na prepuna kolica u kojima se nalaze bizarne količine pojedinih predmeta i sigurno vam je koji put pobjegao pogled čuđenja. Nema veze, idete dalje.
Našli ste slatkiše koje ste tražili i napokon krećete prema blagajnama i tamo vas naravno očekuju nenormalni redovi. Kao i inače, birate red koji se miče najsporije, sa svakim kupcem iskrsne neki problem. Naposljetku, dolazite na red, plaćate i izlazite. Dosta vam je svega, samo želite napustiti ovu noćnu moru.
Stojite pred izlazom, oblačite se i psihički pripremate na hladnoću. Ne znate biste li radije nosili rukavice ili jeli slatkiše, no ipak se odlučujete za rukavice. Izlazite i napokon skidate masku i udišete svježi (diskutabilno) zrak. Nakon skoro tri sata centra, ovo je predivan osjećaj. A onda se sjetite da niste ništa napravili i da vas ovo ponovno očekuje u bliskoj budućnosti. Čisti horor.
