Nakon dugo vremena, sjeli ste za laptop. Izbjegavali ste ga zato što vas doslovno glava boli pri samoj pomisli na ekran, a kamoli pri buljenju u isti. Ali, sada više ne možete odgađati taj trenutak. Morate se suočiti sa svojim najgorim noćnim morama i upaliti taj laptop. Ponovno pogledati u ekran koji odašilje plavu svjetlost.
Foto: pixabay
Na sve strane se pojavljuju oglasi o naočalama koje filtriraju to plavo svijetlo i pomažu vam da vas manje boli glava. Koliko vremena provodite pred ekranima, zaista razmišljate da si to i priuštite. Imate li toliko novaca za gluposti? Vjerojatno ne, ali ako ispadne da će vam to spasiti vid… Svakako ćete potrošiti koju kunu više na to.
Sada samo razmišljate o tome kako morate upaliti laptop i krenuti raditi. Nije uopće bitno koja je tema, samo znate da morate nešto raditi. A ne želite. Ljeto je. Jeste li zaslužili barem deset dana odmora, gdje ne morate ništa, ali baš ništa? Jeste. Možete li si to priuštiti? Ne. Barem ne sada. Sada morate upaliti laptop, uključiti se na Internet i krenuti dalje.
I u cijeloj toj tužnoj situaciji, što je na kraju najgore? Je li to što morate raditi, to što nemate naočale za plavo svijetlo ili to što imate kritičan Internet? Odgovor je vrlo jednostavan – Internet. Koliko god ostale stvari vas umarale i/ili živcirale, loša internetska veza ima apsolutno pravo prednosti u cijeloj toj situaciji. U pitanju je prava, mala, horor priča.
Loša internetska veza vas može izbaciti iz takta čak i onda kada je sve savršeno i kada vam uopće nije potreban brz Internet, a kamoli ne kada je situacija takva da se mora riješiti u deset sekundi. I naravno, uvijek se dogodi da kad vam baš treba, tada ga nema – ali kada zato samo skrolate u prazno, onda sve radi. Naravno, bolje i to nego ništa, ali kako preživjeti ostale situacije.
Kao što je ova. Sada je ljeto, sedam tisuća stupnjeva, i vi morate napraviti nešto. Ne želite gubiti vrijeme na to, pogotovo ne više vremena no što je potrebno. Palite laptop i zaista se nadate da će sada sve biti u redu. Pokušali ste sakriti strah pred ruterom (kao što ga krijete pred printerom), ali je li vam to ikad pošlo za rukom? Nije.
Provjerili ste da budete jedina osoba koja se spaja na Internet u kući, tako da zaista ne bi trebalo doći do opterećenja. Razmišljate i o tome da ugasite mobitel, odnosno da ga maknete s WiFija, ali hoće li vam to pomoći? Vjerojatno ne, ali ipak ćete i to napraviti. Prebacili ste se na mobilne podatke, zato što si ne možete dopustiti deset minuta bez obavijesti i poruka tijekom dana.
Napokon, s laptopom se spajate na Internet. Vidite da sve štima i da je dovoljno jak signal. Sad je samo pitanje hoće li to uopće potrajati i kakve je brzine Internet danas. Može uvijek gore, naravno, ali može i bolje – zašto se samo voditi onime da postoje ljudi kojima je gore, kad postoje i oni kojima je bolje? Možda je vrijeme za ugledati se na njih.
Koliko dubokih misli samo pri spajanju laptopa na Internet, zaista se vidi da je ljeto i da nemate previše obaveza. Tijekom godine se nema vremena za razmišljati niti o bitnim stvarima, a kamoli o ovakvim životno-filozofskim temama. No, na stranu to, vratimo se na Internet i vašu lošu vezu.
Napokon ulazite u preglednik i gotovo instinktivno otvarate Facebook. Zašto? Teško je objasniti. U pitanju je teška stranica s kojom bi se i najbrža veza malo dulje vremena borila, a kamoli ne vaša koja je i ovako na izdisaju snaga. Koristite li vi uopće Facebook? I ne pretjerano. Doslovno je u pitanju navika koje se teško otresti.
Naravno, ne učitava vam se stranica i polako gubite živce. Krećete guglati dalje ono što vam zaista treba, ali i dalje nema pomaka. Prvo malo učitava, pa stane, pa nastavi, pa se pojavi onaj sivi dinosaur. Neko vrijeme se tješite time da će vam ta ‘skrivena’ igrica zaista pomoći da se osjećate bolje, a onda prođe neko vrijeme i shvatite da ste jednako bijesni.
Ponovno pokušavate otvoriti potrebne stranice, ali ne ide. Gledate u ruter, on gleda u vas. Tenzije rastu i jasno je da će se nešto dogoditi, nešto dramatično, nakon čega se stvari neće moći vratiti na staro. I dođe i taj trenutak. Uzimate mobitel, otvarate osobnu pristupnu točku i spajate laptop… Klin se klinom izbija!
