Da je studiranje stresno je već stara priča, ali da pisanje najobičnijih mailova može postati najveći stres dana, e to već niste očekivali. Na svu sreću, studiranje ima tu čar da zaista sve može postati stresno. Kava s prijateljima? Stres jer biste trebali biti doma i učiti. Učenje? Stres jer biste trebali brže učiti. Javljanje na predavanju? Stres jer što ako vas zapamte kao debila? A zašto je pisanje mailova toliki stres studentima?
pixabay.com
Možda je sada teško objektivno pričati, s obzirom na to da slijede rokovi pa smo mi studenti, ugrožena vrsta, već pod tim stresom, ali pisanje mailova profesorima je i inače stresno. Ako niste student, sigurno se pitate zašto je to tako, no ako jeste, vjerojatno samo kimate glavom i razmišljate kako morate ovo poslati u grupni s faksa… zar ne?
Nego, da krenemo. Proći ćemo detaljno kroz proces pisanja jednog jednostavnog maila. Naravno, što je sadržaj ozbiljniji, to je stres veći. Smijete li nešto direktno tražiti u mailu? Smijete li se uopće usuditi nešto predložiti? Bi li se sadržaj vašeg maila mogao protumačiti kao uvredljiv? Puno pitanja, i naravno nula odgovora jer čak i kad biste probali pogoditi što će primatelj misliti o vašem mailu, šanse su da biste pogriješili.
No, vratimo se na samo pisanje maila. Znači, nakon što ste sedam puta provjerili jeste li upisali točnu email adresu, krećete na sljedeću stvar, a to je naslov maila. Preteško za sada, idete prvo napisati mail, pa ćete onda naslov, znači preskačemo. Ok, sada je vrijeme za ono pravo, a to je sam mail.
Dragi…
Prvo i osnovno pitanje – kako se obratiti? Hoćete li napisati Poštovani/a ili Dragi/a? Ili možda kombinacija, pa napisati Poštovani/a i dragi/a? Jedno je sigurno doduše. Morate napisati njihovo ime, zar ne? Ili možda ne? Možda je dovoljno samo Poštovani/a? Samo Dragi/a tada prestaje biti opcija, iz očitih razloga… Ili se barem nadamo su razlozi očiti.
Idemo dalje. Koliko redaka ostaviti između tog obraćanja i zatim teksta maila? Jedan? Ili možda dva? Tri? Ne, to je previše. Dva je u redu. Uff, izgleda malo prazno. Dobro, možda kada napišemo sve će biti bolje. Stat ćemo na dva, pa ćemo lako dodati kasnije.
Sada, kako uopće započeti mail? Dobro, moramo se predstaviti. Ili ne moramo? Znaju li već tko im piše, ili je ipak potrebno to predstavljanje? Dobro, možda bi ipak trebao kratki uvod, moglo bi biti pogrešno pretpostavljati da znaju tko im se obraća.
Okej, sada kako točno napisati to što želimo? Huh, malo je stres to pisati ovdje direktno u mailu. Bolje otvoriti zasebnu bilješku u kojoj prvo napisati mail, poslati svim pismenim prijateljima, i onda otvoriti mail i tamo napisati. Sada je bitno zatvoriti mail bez da se slučajno pošalje (događalo se, bude neugodno).
*23 minute kasnije*
Ovo sada već liči na nešto, sada još samo kratka provjera svih pravopisnih greški. Naravno, nećemo se uzdati u vlastito znanje, već ćemo se poslužiti alatima koji postoje na Internetu, primarno za ovako bitne provjere. Nakon što ispravite sve greške, obavezno provjerite jeste li stavili sva obraćanja s početnim velikim slovom!! Ne želite napraviti tu pogrešku…
Sada je vrijeme za slanje na provjeru svima koje znate, i to će potrajati. Ne zato što vam je Internet veza loša (mada ne pomaže), već zato što ti ljudi, koji su inače 24/7 na mobitelu, sada su odjednom odlučili ugasiti svoj Internet i početi živjeti život punim plućima. Naravno, želite ih zadaviti (i to s pravom), pa razmišljate čak o tome da napravite najtežu stvar na svijetu, a to jest da ih zovete na telefon i pitate što rade sa sobom ako ne čekaju vaše poruke cijeli dan. I onda se naravno baš tada odjednom pojave svi i jedva stižete odgovoriti svima.
Nakon svih prepravka, teško prepoznajete da je to zaista vaš mail i morate još jednom sve pročitati, čisto da se uvjerite da i dalje kažete ono što morate reći. Sada kada imate ispravljeni mail, potrebno je ponoviti prethodni korak kontrole, zatim ga lijepimo u sam mail i skoro šaljemo, a onda se sjetimo… Naslov maila??
PA-NI-KA
Ponovno panika i slanje poruka, opet nikoga nema… Ništa, odlučujete se na svoju ruku staviti naslov za koji mislite da je ok, jednostavno morate to poslati, kliknete pošalji, i naravno u toj sekundi vam iskače obavijest poruke ‘a možda da ipak staviš nešto drugo kao naslov?’ i želite se zadaviti.
Nema veze, preostaje samo čekati na odgovor. Ovo je možda najstresniji dio cijele priče, ali kažem možda, ima drugih podjednako stresnih elemenata, kao što ste vidjeli. U svakom slučaju, puno pitanja. Je li im došao mail? Jesu li vidjeli mail? Planiraju li odgovoriti? Što ako zaborave odgovoriti? Što ako ne žele odgovoriti? Kada im je pristojno slati ponovno mail kako bismo ih podsjetili? Što sada???
I onda dođe mail, nakon 43 sata, i naravno u potpisu bude Sent from my phone. Motaj kablove..
