Nedjelja navečer. Vrijeme je odvratno (ipak je siječanj) i nemam nikakvu volju za životom, kamoli za napuštanjem vlastitog kreveta. Istina je da nisam u krevetu nego za radnim stolom, ali mislima sam u krevetu, ušuškana pod debelom dekom i bez ijedne brige na svijetu.
Bilo bi lijepo kada bih si zaista mogla priuštiti barem jednu večer odlaska u krevet, bez razmišljanja o tome što sve nisam napravila, a trebala sam. I o svemu što me čeka sutra, i dan nakon, i onaj nakon, i sljedeći mjesec dana, dok ne uspijem nakon doći do zraka i odmoriti na pet dana. No tih pet dana neće biti pravi odmor ako ne položim sve ispite, a to ću samo ako prestanem razmišljati o tome kako bih htjela biti u krevetu pod debelom dekom i bez ijedne brige na svijetu.
Uskoro kreću ispitni rokovi i nadobudno sam odlučila napisati sve seminare na vrijeme. Čak niti prije, nego samo na vrijeme. Ideja je bila da ih napišem još za vrijeme praznika, ali naravno to se nije dogodilo. Zato sada i jesam tjedan dana prije rokova u sobi, u potpunoj panici, zato što bih trebala učiti za ispite, a moram se baviti seminarima.
Realno, kome ti seminari nešto znače? Profesori ih mrze zato što ih moraju čitati i ispravljati, a mi ih mrzimo zato što nam se ne da trošiti vrijeme na nešto što ni nije toliko bitno, pogotovo kada je to samo ‘plus’ stvar u nekom kolegiju, ionako će ocjena ovisiti o ispitu. No bez ovoga se ne može na ispit, zato sada i paničarim ovdje.
No dobro, tema je donekle okej, mogu se pronaći u tome. Dok sam odgađala sam postupak pisanja sam pronašla izvore i sve što ću citirati. Čak sam već i naslovnu stranicu uzela sa starog seminarskog, kopi-pejstala ju i prilagodila ovom kolegiju. E da, moram i numerirati stranice. Kako sad ono započeti od treće? Moram guglati. Okej, riješila sam i taj problem.
Sad krećem
Sada je stvarno vrijeme za početi pisati ovu glupost, što je se prije riješim, to ću prije moći krenuti s pravim problemima, prekrasnim ispitom koji je za točno osam dana. O Bože, evo već me je trbuh zabolio pri samoj pomisli na to što me čeka sljedeći tjedan. Okej, okej, krećem s ovime.
Samo da si nađem glazbu, ne mogu pisati na suho. Da vidimo, što mi se sluša? Imam li nešto na mobitel? Ma mogla bih si upaliti samo nešto na YT, samo da ga otvorim i pronađem. OHO, TryGuys su izbacili novi video, traje samo 19 min… A malo je puno, ali imam još vremena, mogla bih si to pogledati. I onda krećem ozbiljno.
*nakon 19 min*
Okej, sad gdje sam stala – glazba. Znači Sufjan Stevens, okej, idemo Carrie & Lowell. Joj, mogla bih i skinuti taj album na mobitel, ionako ga stalno slušam. Sad ću to, to mi je tri minute, a trebat će mi sutra dok budem išla na faks.
*nakon 37 min*
Super, sad sam sve pjesme poredala, stavila sličicu albuma, ime izvođača, godinu izdavanja, prebacila na mobitel, napravila novi folder, zatim odlučila sve pjesme rasporediti u foldere, no dobro, sad sam gotova s time i mogu mirne duše krenuti pisati seminar.
Sa slušalicama u ušima otvaram prvu stranicu i krećem pisati. Riječi samo izlaze iz mene, pišem bez prestanka evo sigurno dvadeset minuta, pa koliko je to već riječi, mora da imam prvu stranicu sigurno. Aha, ne, ipak su samo tri odlomka od tri reda. Dobro, pa i to je početak. Barem imam uvod, to je najbitnije, sada dalje je sve lagano, zar ne?
Samo lijepi citate
Sad, mogla bih ubaciti neki citat, čini mi se da bi bilo vrijeme, da vidimo samo što ću, da kratko preletim preko ovih članaka. Wow, ovi kratki tekstovi imaju samo po 40 stranica. Pa kad ću to uopće sve stići pročitati?! Možda da downloadam pdf pa tražim pojam koji mi treba… Da, mogla bih tako. Lijepo, skinula sve, samo da sad pročitam.
Wow, već sam na trećoj stranici, idem samo pogledati koliko je sati… aha – poruka! Ajme predobar meme, samo da pošaljem u grupni s faksa… aha, online su. Dobro, samo par poruka pa se vraćam na čitanje teksta.
*18 minuta nakon*
Okej, ovo mi izgleda kao da bi moglo biti okej, ma da. Sad još par rečenica uvoda za sljedeći citati, pa ću onda opet nešto zalijepiti. Za sada sam na drugoj stranici, ali ako stavim ono veći prored (ma to se mora tako), bit će to onda tri stranice. A rekli su da treba imati 5-6 stranica, znači praktički sam gotova. Sada idem pronaći taj citat i go-to-vo !!!
*94 minute nakon*
Čini mi se da je ovo otprilike nešto što ima veze s mojom temom i NE zanima me, ide u seminarski rad zato što nemam živaca dalje tražiti nešto što bi bilo bliže ovome što mi treba. I ovo je okej, ionako to nitko neće čitati. Sve je okej, sve je dobro.
Sada par riječi komentara na ovo, dva odlomka, ne treba pretjerivati. Vrijeme za zaključak, dva odlomka i dobro je. Super, ovo mora da je baš ono taman. Samo da vidim koliko je znakova, stranica i to, ne bi trebalo biti manje od šes…ČETIRI??? ČETIRI STRANICE? O ne, o ne, o ne, o NE.
Okej, prored, prored, da stavimo na 2,0. Super, već je na pet!! Odlično. Oh, i font mi je bio na 11, a svi znaju da mora biti 12 kad je riječ o seminarskom radu. Ma da, to će sada odmah biti šest stranica, i izgleda da neće, nego pet i jedna trećina. Dobro, idem sad ovo ponovno pročitati i vidjeti gdje bih mogla popuniti rupe, pa će onda biti dovoljno.
*11 minuta nakon*
Ovo je najveće smeće koje sam u životu pročitala, ne mogu ovo predati. Ništa, vrijeme je za početi iznova. Je li to već 3.16???? Ja još uvijek sjedim u trapericama za ovim glupim stolom, potrošila sam pet sati života na ovo, a nisam ništa napravila. Prekrasno, stvarno wow. Predavanje mi je za manje od šest sati, a ja još nisam ni obukla pidžamu.
Isplati li se uopće ići spavati sada?
