Kratka horor priča: Povratak obavezama nakon zimskih praznika
Preživjeli smo Božić. Preživjeli smo one dane između Božića i Nove godine. Preživjeli smo doček Nove. Preživjeli smo i ovih nekoliko dana nakon dočeka. Ali, sada slijedi ono najgore – kako preživjeti početak nove godine i povratak svim obavezama?
foto: Unsplash; Megan te Boekhorst
Zima. Čim je zima u pitanju, nije dobro. U proljeće je lako biti dobro raspoložen jer se sve budi – priroda, pa i mi s njom. Dani su sve dulji, noći sve kraće i ljeto samo što nije. Ljeti je pak teško biti loše raspoložen – visoke temperature, sunčani dani i tople (neprospavane) noći su sve što vam treba. Kada dođe jesen, malo smo mirniji, ali sada cijenimo to što su temperature malo pale i sve one prelijepe boje koje priroda poprimi.
Zimi je zaista teško pokrenuti se i biti dobro raspoložen. Snijeg je definitivno jedna od onih stvari koja odmah oraspoloži, no teško je čak i pogoditi dobar snijeg – bljuzga i led nisu dobra kombinacija. Osim snijega i božićnog razdoblja (više-manje cijeli prosinac), ostatak vremena je dosta depresivan. A zima traje i traje.
Iako su tek završili zimski praznici, zaista je teško to uopće shvatiti kao praznike. Rijetko koji su toliko radni koliko zimski – posjeti rođacima, strka oko kupovine poklona, stresiranje oko planiranja dočeka… Puno obaveza, iako ih u principu nemate uopće. I onda nakon Nove godine je vrijeme za povratak u normalu – kako? Horor.
Danima već niste vidjeli budilicu – ma što danima, tjednima. Loša fora, ali nije vas probudila budilica još od prošle godine. Rekli smo, loša je fora. Ono što nije ni fora jest činjenica da se zapravo morate probuditi sutra ujutro, i to nekad prije jedanaest sati. Možda niste baš svaki dan spavali do podne, ali do jedanaest bome jest. Deset još nekako zvuči izvedivo, ali vi se morate najkasnije probuditi u sedam. Kako?!
Na stranu to što je potrebno probuditi se – potrebno je i preživjeti tjedan koji slijedi. Kako? Nažalost, nemamo odgovor na to pitanje, isto kao što ga nemate ni vi. Samo znate morate nastaviti gurati dalje, bez ikakvih uputa. Kada bi barem na rođenju dobili neke upute koje univerzalno vrijede za sve ljude. Možda je to donekle odgoj, ali on nije toliko univerzalan. Knjižica s uputama bi bila bolja opcija.
Ali ništa od toga – jedina uputa koju trenutno imate jest ta da se sutra morate probuditi u sedam. Idete namjestiti alarme (prve ove godine). Sjećate li se onih dana kada se mobiteli nisu koristili kao budilice, već su postojali doslovno satovi – budilice koje ste onda svaku večer prije spavanja namještali? Neki su bili toliko optimistični i da bi ju stavili dalje od kreveta, u nadi da će ih to razbuditi… Slatko!
Nakon što ste namjestili prvi alarm, a zatim i drugi i treći, legli ste u krevet. Čim ste legli, počeli ste razmišljati o svemu onome o čemu niste razmišljali posljednjih tjedana, a to su sve one obaveze koje ste zapravo samo ignorirali. To je možda bio dobar potez za vrijeme praznika, ali definitivno vam se sada ne čini takav. Ne sada, kada morate nadoknaditi sve te silne zaostatke.
Razmišljate o tome da biste sada najradije otišli nazad u prošlost i razbili si glavu, ali nažalost to ne možete. A nema ni smisla da si sada razbijete glavu, zato što niste vi krivi. Doduše jeste, ali prošli vi, a to nije ista osoba kao vi iz sadašnjosti. Ipak ste sada puno pametniji i mudriji, ne biste nikada ponovili ovakvu grešku. Iako hoćete, čim se pojavi nova obaveza.
I tako sad ležite u krevetu i razmišljate o obavezama. Toliko razmišljate o njima, da ne možete ni zaspati. U glavi vam se redaju razni scenariji, radite umne mape s planovima rješavanja obaveza, a svako toliko se sjetite još nečega što morate napraviti. Tako se borite sami sa sobom nekih skoro sat vremena, a onda napokon zaspete. I tih nekoliko sati (nadamo se barem osam), živite u blaženom neznanju. Nema obaveza, samo slatki snovi.
