Postoji jako puno ružnih stvari koje vam se mogu dogoditi u životu. I neke će vas više pogoditi, neke manje. Ipak, definitivno je među onim ružnijima i ono kada vas netko pozove na kavu, a vi ste upravo sjeli učiti. Horor!
foto: Pexels; Burst
Studentski život je uvijek stresan i naporan. Ako ste upoznati s djelom i stvaranjem talijanskog pjesnika Giacoma Leopardija, onda znate da je on rekao kako sreća zapravo ne postoji, već je to samo stanje u kojem su bol i patnja odsutni. Tako nekako bismo mogli reći i da je situacija u kojoj su studenti sretni, ona u kojoj nema stresa i napora.
Ti su trenutci toliko rijetki, da su na svojevrstan način postali mitska priča u studentskim krugovima. Jednostavno, uvijek postoji nešto što morate napraviti. Bilo da je to predati zadaću koju ste preskočili, napisati seminar koji odgađate ili zapravo početi spremati ispite. Uvijek postoji neka obaveza koja vam visi nad glavom, pa onda i kad to ne radite, pritisak je tu.
I tako dane provodite izbjegavajući i ignorirajući sve te obaveze, sve dok u jednom trenu zaista ne postane kritično kasno i potrebno da se napokon time i pozabavite. Kada postane toliko gusto da više nemate opciju odgađanja ili izbjegavanja, i kada zaista morate nešto početi raditi, e pa baš tada se odjednom svi požele družiti s vama.
Kako to i inače ide, kada imate slobodnog vremena (iako ga zapravo nemate, nego samo izbjegavate obaveze pa ga zato ‘imate’), nigdje nikoga. No, zato trenutak kada zapravo sjednete za laptop i krenete nešto raditi, odjednom su svi tu. Mobitel ne prestaje zvoniti – tagirani ste na 23124 različitih memeova, imate barem 4 nepročitane poruke na Instagramu i mali milijun poruka na WhatsAppu.
Ono što je najgore jest i to što između ostalog, među svim tim silnim porukama, se nađe i ona jedna kobna – ‘hoćeš li na kavu?’. Iako na prvu ne izgleda kao neko kritično pitanje, već samo normalan i pristojan poziv na druženje uz šalicu omiljene kave, upravo je to početak vaše agonije.
Kada ste student, postoji nekoliko stvari kojima gotovo pa sigurno ne možete odoljeti, a jedna od njih je i kava. Čak i da prije faksa niste voljeli piti kavu, na faksu ste ju zavoljeli. Kava se na faksu pije u doslovno svakoj mogućoj prilici. Nekada je povod druženje s kolegama, nekada je povod liječenje mamurluka, a nekada je povod samo potreba za razbuđivanjem.
Ukratko, kava se ne odbija. Ne samo da se ne odbija zato što je to ‘bezobrazno’ ili ‘ružno’, već se ne odbija zato što stvarno volite kavu i želite ju popiti, uvijek. Pogotovo ako je u dobrom društvu. Stoga, čim vidite poruku ‘Hoćeš li na kavu?’, oblije vas hladan znoj. Znate da morate napisati ‘ne’, ali to ne želite. Čak nije ni pitanje želite li ili ne, već jednostavno ne možete.
Kako se uopće natjerati napisati takvu poruku? Jednostavno ide protiv svega za što se vi godinama zalažete, protiv svega za što vi stojite. Uvijek ste bili ona osoba koja bi rekla ‘za kavu se uvijek može naći vremena’. Sad, kako da pogazite vlastitu riječ i kažete ‘ne’? S druge strane, ako sad ne nastavite učiti, sigurno nećete ni kasnije.
Najgore je to kada morate ići protiv sebe. Upravo su ti trenutci borbe sa samima sobom, ono što vas može dotući. Kroz život ćete se susretati s raznim problemima, no ništa vas ne može toliko dokrajčiti, koliko vi sami sebe. I upravo je to ono što je najgore. Otići na kavu ili ne? Horor.
