Kada ste student, vaše kretanje je ustvari dosta limitirano. Iako bi u praksi upravo studentsko vrijeme trebalo biti ono kada imate najviše vremena i mogućnosti za lutanje, vjerojatno živite na relaciji: stan/dom-faks-menza. Eventualno biste u to mogli dodati kafić kraj faksa, ali popis otprilike tu staje. Što znači da dobar dio svojih dana provodite i u menzi.
Ilustracija, foto: Unsplash; Sandy Millar
Malo koja stvar je toliko studentima draga koliko odlazak u menzu. Bilo da je u pitanju rani doručak u domu, ručak u podne na faksu ili večera prije izlaska, menza je uvijek dobar izbor. Na svu sreću, postoji velik izbor menzi, pa tako možete pronaći onu koja vama najviše odgovara. Ako volite na primjer jesti pohano i pommes, velike su šanse da je brza idealan izbor za vas.
Uz hranu, u menzama je jako bitno i kakve su tete – one su te koje diktiraju ugođaj. Čak i da ste u najružnijoj menzi, uz dobro raspoloženje, osjećat ćete se kao da ste doma. Iako, moramo priznati da postoje neke menze u kojima zaista imate osjećaj kao da ste u tamnici, a sve zbog manjka prozora. Iako su menze zapravo restorani, češće to doživljavate kao svoju kuhinju, negoli restoran.
Iako je menza mjesto koje vas može samo oraspoložiti zato što ćete se napokon najesti, ipak postoje neke situacije u kojima sve može poći po zlu. Recimo, kada dođete i vidite red dugačak red, ili kada nema jela o kojem intenzivno razmišljate. No, postoji još jedna situacija, koja je možda i najgora. A to je kad napokon sjednete, krenete jesti i shvatite… Da ne možete rezati. Horor!
Pribor za jelo u menzama je vjerojatno jedna od najtužnijih stvari na svijetu. Sjećate li se kako je to uopće izgledalo prije pandemije? Vilice, noževi i žlice, pobacani i izmiješani – svi sve diraju, bez imalo razmišljanja o tome da će netko morati jesti s time. Tada je to bilo normalno, ali danas je teško zamisliti da smo nekada bili toliko…nemarni? Hrabri?
U svakom slučaju, prava hrabrost se očituje u tome da uzmete nešto što se mora rezati u menzi. Postoji velik izbor jela u menzi i za dobar dio njih, nož vam gotovo ni ne treba. Ali, možete li na primjer jesti meso, a da ne koristite nož? Vjerojatno možete, ali biste li trebali? Složit ćemo se da ne. Ovisno o tome kakvo je meso (što je priča za sebe), bit će vam teže ili lakše rezati.
Najgora stvar koja se može dogoditi jest ta vam se poklopi tupi nož, labilna vilica i tvrdo meso. Kada se to dogodi, vjerojatno vam dođe da se rasplačete i apsolutno razumijemo zašto, zato što kome ne bi? Kako izdržati kada napokon, nakon cijelog dana, dođete do hrana i krenete jesti, ali ne možete? Meso počinje letjeti po tanjuru, vilica se krivi, a nož se ponaša kao da je žlica.
U takvim trenutcima, bude vam žao što niste donijeli vlastiti pribor. Ma, čak nije ni potrebno sve, već samo da imate nož s kojim zapravo možete rezati. Možete li uopće zamisliti to? Zamislite da svaki put kad dođete u menzu, znate da ćete moći normalno jesti. Znate da nećete izgledati kao da prvi put vidite nož i vilicu. Jer budimo realni, ne znati jesti je pomalo sramotno.
Na veliku sreću, u menzama svi znaju u kakvom je stanju pribor, pa ljudi ne osuđuju. Znaju da nije do vas, već do pribora. I nekad situacija ne eskalira, uspijete se nekako snaći i pojesti svoj obrok u miru. Ali, što je s onime kad hrana doslovno poleti i padne na pod? Što onda kada ostanete gladni zbog tupog noža?
