Kratka horor priča: Prvi odlazak u novi frizerski salon
Malo koja stvar u životu može biti toliko strašna koliko odlazak kod frizera. Kosa, bili muško ili žensko, je vrlo bitna stvar u izgledu. Dobra frizura može uljepšati i najgori dan, a loša frizura… Ne može možda uništiti najbolji dan na svijetu, ali svakako može doprinijeti razvijanju negativnih osjećaja.
Foto: Unsplash
Pronaći dobrog frizera je izazov u koje se svi moramo upustiti, htjeli to ili ne. Baš kao što je potrebno redovito ići kod zubara kako bi se pazilo na higijenu zubi, potrebno je ići i kod frizera kako biste izgledali uredno. Nije bitno hoćete li svaki put raditi drastičan ‘make-over’, već da nemate ispucale vrhove i da ne izgledate zapušteno.
Teško je procijeniti na kome je kritičnija situacija – djevojkama koje će sasvim sigurno više pažnje posvetiti svojoj kosi i gledanju iste, ili pak momcima koji imaju često kraće frizure na kojima su greške vidljivije. U svakom slučaju, odlazak kod frizera je stresan proces za svakoga. Pogotovo kada je riječ o prvom odlasku kod nepoznatog frizera…
Dobili ste preporuku za ovaj salon, no ne vjerujete nikome. Previše ste se puta opekli i već polagano razmišljate o tome da se doma sami ošišate. Koliko loše može ispasti? Osim toga, što god da napravite – barem ćete znati da ste si to sami napravili. Nećete moći zamjerati drugome niti reći ‘i ja bih to bolje napravio’. Jer ne biste, doslovno ste napravili to što jeste.
Sada je već prekasno jer ste se naručili i termin vam je za točno 27 minuta. Kasnite li? Malo da. No, ne pretjerano. Taman da ne dođete prerano i onda morate sjediti u salonu i čekati svoj red i pretvarati se da vas zanimaju časopisi koji stoje pokraj trošnih fotelja. Mogu li se časopisi uopće uzimati sad za vrijeme pandemije? Ili vam preostaje tek puko pregledavanje društvenih mreža?
Dobro da kasnite. Sada morate samo doći do tamo, ipak vam je ovo prvi put. Znate li gdje se točno nalazi salon? Ne. Dobro da ste krenuli na vrijeme (čitaj: kasnit ćete ‘dopuštenih’ deset minuta). Iako ste tek u autobusu, već palite karte kako biste što manje vremena izgubili na orijentaciju. Gledate kako točno izgleda izlog i otprilike znate kamo idete.
Zatvarate karte i otvarate galeriju, tražite sliku koju ćete pokazati kao primjer. Ustvari samo želite malo skratiti vrhove i ne planirate ništa drastično, no što je sigurno – sigurno je. Pronašli ste ovo fotografiju i frizura je identična onoj koju imate sada, samo mrvicu kraće. Može li zaista netko pogriješiti u tom laganom zadatku?
Naravno da može, zato se još uvijek i premišljate. Uskoro vam se približava stanica na kojoj morate sići i blizu ste tome da samo nastavite dalje. Već tri stanice skupljate hrabrost za zaista sići s autobusa, no borite se. Naposljetku se ustajete i silazite. Počinjete osjećati grčeve u trbuhu – iste otprilike kao kada idete na ispit, i to onaj usmeni. Nije vam svejedno.
Vadite mobitel i gledate kuda morate ići. Naravno, prvo ste krenuli u krivom smjeru, no nakon dvjestotinjak metara ste shvatili da se morate okrenuti. Sada ste već dovoljno blizu salona da ga vidite. Izgled vam ne ulijeva pretjerano povjerenje. Prisjećate se tko vam je dao preporuku za ovaj salon i pokušavate vizualizirati njihovu frizuru.
Kako ulazite u salon, ne možete se sjetiti njihove frizure i shvaćate to tako da je očito bila prosječno neutralna. Da je bilo nešto kritično, valjda biste se sjećali – zar ne? Znači, to je dobra stvar? Možete sada slobodno ući u ovaj salon i ne umrijeti od straha da ćete izaći kao netko drugi? Valjda da. A onda su krenuli sa škarama…
