Postoji jako puno neugodnih situacija koje ćete doživjeti u životu, ili koje ste već doživjeli. Od toga da ćete osobi koja vam je prodala kartu za kino na ‘uživajte u filmu’ reći ‘hvala, također’, pa do toga da ćete nepoznatu osobu zamijeniti za nekoga koga znate. Ili da će vam usred ispita početi zvoniti mobitel. Sve se to događa.
foto: Pexels; Ana M.
Neke od tih priča su više sramotne, neke manje. Ne postoji neka ljestvica koja jasno predviđa što je najveća sramota, a što će se zaboraviti kroz pet minuta – jednostavno je previše faktora koji utječu na razinu sramotu. Između ostalog, puno toga je i na vama kojima se dogodila sramotna situacija. Kako ćete se ponijeti?
Ako samo ignorirate situaciju, vjerojatno će se sramota brže zaboraviti. Idealno ako uopće ne zarezujete to što se dogodilo i ako ste spremni baciti koju foru na račun toga. Najgore ako se samo crvenite, ne znate što reći i dajete još više materijala za daljnje ruganje. Jedino gore može biti da se počnete ljutiti i pjeniti.
Zaista je puno situacija u kojima ćete se pitati što ste skrivili da je došlo do toga, ali preživjet ćete. Jedino što možda ne biste mogli preživjeti jest scenariju u kojem nekoga idete poskrivećki fotografirati, a onda se upali blic. I ta osoba to primijeti, naravno. E to, to već zvuči kao nešto od čega ćete se teško oporaviti. Pravi horor.
Vani ste. U društvu. Sve je super, sve je normalno. Ništa čudno se ne događa i niste ni svjesni sramote koju ćete pretrpjeti kroz koji trenutak. I ako ćemo iskreno, zaslužili ste da vam se to dogodi, zato što je sasvim jasno da su vaše namjere bile pogrešne. Mogli bismo reći da vam se obilo u glavu kao bumerang.
Kao što to i inače biva, na druženju niste sami, već su oko vas i neki drugi ljudi. Dobro, sad kako smo u pandemiji smo možda i zaboravili na to, ali zamislite samo na trenutak da nema pandemije i da držanje distance nije uopće opcija. Samo zamislite. Vani ste, družite se, i ‘minglate’ s ostatkom ljudi. Čak i upoznajete strance, pričate s njima kao da se znate godinama.
U jednom trenu, primijetite nekoga kako radi nešto. Slobodno zamislite što god želite, a ako vam nedostaje mašte, mi ćemo vam dati jednu ideju. Zamislite da ste vani i netko od vaših priča s osobom koju su cijelu večer gledali. I to pričanje izgleda pozitivno, kao da bi moglo ići u jednom od onih lijepih smjerova. Vi naravno samo stojite sa strane i gledate, odnosno navijate da sve prođe kako treba.
Kako niste sami, već u društvu, počinjete lagano i komentirati taj razgovor. Opće oduševljenje i euforija vladaju, a kada ste u takvom stanju, rijetko kad dođete na neku pametnu ideju. Još ako je kasno pa ste i umorni, a lako je moguće i da ste popili nešto, pa niste baš ni sasvim trijezni. U takvom stanju, vama pada na pamet odlična ideja.
Ta ideja dakako nije odlična već katastrofalna, ali vi ne odustajete. Naime, i dalje gledate kako se sa strane razgovor odvija i baš vam izgledaju kao odličan par. Toliko odličan, da biste ih htjeli fotografirati. Što će naravno ispasti prestrašno jer se ljudi ne znaju, no ako to učinite poskrivećki…Moglo bi biti dobro, zar ne?
Predlažete tu ideju ostatku društva i oni, naravno, pristaju. Oduševljeni su zato što su i oni u otprilike istom stanju kao i vi. Plus, tko želi biti partibrejker i reći da je to loša ideja? Ma zašto bi ustvari uopće bila loša ideja? Vani ste i mrak je, ionako se neće vidjeti da ste fotografirali. Nekako ćete se namjestiti i sve će biti dobro.
Sve nije bilo dobro. Ostao vam je upaljen blic. Namjestili ste se tako da je bilo i više no očito da ste ih fotografirali. Upravo zato što je bio mrak, apsolutno svi su vidjeli vaš blic – i oni, i ljudi oko vas. Niste mogli niti umanjiti štetu zato što…blic je blic. Ne možete vjerovati da se niste sjetili na vrijeme ugasiti ga, ali također ne znate ni kako vam je ostao upaljen. Tko još uopće koristi blic?
Razmišljate o tome kako biste mogli propasti u zemlju sad i odmah, no ništa se ne događa. Samo je neugodna tišina. Svi su stali i gledaju. Oni koje ste fotografirali su se samo pokupili. Na svu sreću, zajedno – niste bili krivi za raspad. Vaše društvo u tišini gleda i ne vjeruje.
Nakon nekog vremena, napokon idete pogledati fotografiju da vidite je li barem bilo vrijedno cijele scene. I ne, nije.
