Kratka horor priča: Kako skuhati točnu količinu tjestenine?
Ispitni rokovi samo što nisu počeli, a znate dobro što to znači – očaj. Studentski očaj koji zavlada u vrijeme rokova se može usporediti s malo čime. Pogotovo u vrijeme pandemije kada ne možete ni otići u klub usred svega, da se barem malo opustite. Ne, sve je samo stresno i napeto, pa čak i hrana.
foto: Ana Šoda | Srednja.hr
Da želite preplašiti neku odraslu osobu, bilo bi dovoljno da joj kažete kako izgleda prehrana prosječnog studenta za vrijeme rokova. Postoje uvijek dvije krajnosti: oni koji ne stižu jesti zbog stresa i oni koji ne prestaju jesti zbog stresa. Obje krajnosti su pogrešne, a nisu nešto bolji ni oni između.
Kojoj god skupini pripadali, sasvim sigurno je da je glavna namirnica oko koje se sve ostalo vrti – tjestenina. Najlakša za skuhati, najjeftinija u dućanu i najbrže gotova – nije teško shvatiti zašto je upravo ona omiljena studentima. No, nije ni s tjesteninom sve tako bajno. Iako je riječ o dosta jednostavnom jelu za pripremiti, moguće je i tu napraviti neke kobne greške. Zamislite ovo.
Sutra ujutro imate ispit. Sada je osam navečer i krajnje je vrijeme za pojesti ručak. Može li se to uopće više zvati ručkom? No, priznati da je riječ o večeri bi značilo priznati poraz, pa se ipak odlučujete to i dalje nazivati ručkom. U svakom slučaju, vrijeme je za pojesti nešto. Na svu sreću, nemate puno izbora pa ne morate razmišljati o tome što ćete jesti. Eventualno vam problem može predstavljati koji oblik tjestenine želite jesti danas, no osim toga, nema problema.
Kuhalo za vodu vam je prijatelj
Prije svega, stavljate vodu u kuhalo kako biste uštedjeli onih par minuta čekanja dok voda zakuha na ploči. Dobro, to par minuta je relativan pojam – ako ste u domu, moglo bi biti i nekoliko desetaka minuta, pa je svakako mudra odluka iskoristiti kuhalo za vodu. Iako vi nemate kuhalo za vodu, jer to naravno nije dozvoljeno u domskim sobama (…).
Jednom kad je zakuhala voda, nalazite se u teškom problemu. Za početak, morate posoliti vodu. Iako (relativno) često kuhate tjesteninu, uvijek vam je problematično procijeniti točnu količinu soli. Nekad je stavite nedovoljno pa imate osjećaj da jedete papir, dok drugi put presolite pa se osjećate kao da jedete more. Zlatnu sredinu je teško ubosti i uvijek se na ovom koraku mislite što napraviti. Dvije ili tri žličice? Žlice?
Nakon što ste napravili ovu tešku odluku, slijedi ono najgore. Trenutak zbog kojeg ste cijelo vrijeme i odgađali ići jesti, trenutak zbog kojeg ne volite kuhati, trenutak zbog kojeg žalite što niste naručili pizzu ili prošetali do obližnje pekare. Znate o kojem je trenutku riječ – vrijeme je za staviti tjesteninu kuhati.
Količina je bitna… i skoro uvijek pogrešna
I dok nema ništa traumatično u samom činu stavljanja tjestenine u lonac, ono što zabrinjava jest količina tjestenine koju morate staviti u lonac. U svojih dvadesetak godina života rijetko kada ste uspjeli pogoditi točnu mjeru. Iz nekog razloga, vrlo je tanka granica između ‘premalo, gladan/na sam’ i ‘imam dovoljno za nahraniti vojsku’. Riječ je o misteriji koja će zauvijek ostati nepoznanica ljudskome rodu.
Postoje razne metode kod mjerenja tjestenine i sve ste ih probali – ništa ne pomaže. Na kraju, sve se svodi na vaš unutarnji osjećaj, na vašu intuiciju koja vam kaže kad je dosta. I ta intuicija vas u većini slučajeva iznevjeri – kako ju ikad više vjerovati? Kako se ne propitkivati svaki dan, cijeli dan, kad ne možete pogoditi ni točnu količinu tjestenine koju morate skuhati?
Nemate puno vremena za razmišljanje, gladni ste i već vam je prošlo vrijeme ručka. Stavljate tjesteninu u vodu i nadate se da ste ovaj put pogodili dozu. Ako ništa, da barem niste stavili premalo jer ste zaista gladni. I sada kreće test strpljenja, tek nakon desetak minuta ćete znati jeste li pogriješili ili ne.
Što ćete ako je premalo tjestenine? Hoćete li odmah staviti vodu da ponovno zakuha i ponoviti cijeli ovaj postupak? Imate li nešto drugo što biste mogli pojesti bez kuhanja? Naravno da ne, vi ste student usred rokova – već ste pojeli sve ostalo (čitaj: slatkiše i grickalice). Nećete brzati, možda je ipak sasvim u redu količina koju ste skuhali.
Što ćete pak ako je previše tjestenine? Nećete to moći pojesti i što onda? Sada nije vrijeme za prejedanje, previše ste pod stresom za to. Sami ste u sobi, nemate s kime ni podijeliti. Hoćete li to sačuvati za sutra? Ne, tjestenina se ne može jesti dan nakon. Pogotovo kada ju nemate gdje sačuvati, pa vi ste student. Ovo skoro da je gora opcija nego da premalo skuhate – onako ste samo gladni, ovako imate i grižnju savjesti jer bacate hranu.
Prošlo je vrijeme kuhanja tjestenine. Preciznošću kakvog kirurga iz televizijske serije uzimate lonac i stavljate tjesteninu u cjedilo. Već dok ju stavljate u cjedilo shvaćate da ste počinili kobnu grešku pri biranju količine…
