Kratka horor priča: Upravo krećete na faks, a niste dobili dom pa sad trebate tražiti stan
Najgora stvar koja može zadesiti bilo kojeg studenta jest da mora tražiti stan. Bilo da imate dovoljan budžet ili ne, napatit ćete se. Jer nije u pitanju samo novac koji ulažete, već i nešto gore, puno stresnije. Morat ćete imati posla s ljudima. Zaista, rekli bi neki… Prava kratka horor priča.
foto: Pixabay
U životu svakog studenta postoje neki trenutci koje ćete zauvijek pamtiti. Vjerojatno je to trenutak kad ste vidjeli da ste prošli prvi ispit, kao i ono kada prođete zadnji ispit. Moguće je i da ćete se još življe sjećati i trenutka kada ste pali prvi ispit, kao i onog kad vas je faks prvi put slomio. Jednostavno, dijelovi su to studentskog života.
No, sasvim sigurno ćete se najjasnije sjećati trenutka kada ste shvatili da morate pronaći stan. Na prvu, osjetili ste val oduševljenja i sreće, zato što ćete napokon biti sami. U stanu. Moći ćete bez problema organizirati partije i nećete više morati izvoditi cirkuse s pranjem rublja. Imat ćete čak i hladnjak! I to ne onaj mali, već pravi pravcati hladnjak!
Tako traje neko vrijeme to oduševljenje, ta euforija. Preplavljuju vas hormoni sreće i van sebe ste. Onda se još sjetite da ćete napokon imati dovoljno mjesta za sve stvari i da nećete morati sve imati nagurano i zbijeno u svojih kvadrat i pol prostora koje ste imali do sad. I euforija i dalje traje. I onda samo naglo stane.
Polako počinjete shvaćati neke stvari. Prvo, shvatite da vjerojatno nećete moći zimi grijati stan do temperature koju biste očekivali u sauni – niste spremni toliko se iskeširati. Sad kad budete zapravo morali plaćati režije, morat ćete ustvari o svemu dobro razmisliti. Kako to uopće ide s Internetom? Hoće li barem biti normalne brzine? Vjerojatno neće.
Negativne misle vas opsjedaju i polako, ali sigurno, počinjete padati u laganu depresiju. Doslovno razmišljate o smislu i životu i borite se s egzistencijalnim pitanjima. I sve se nekako vuče, dok se ne sjetite glavne stvari – vi vjerojatno nećete biti sami u tom stanu. Vi sad morate naći cimera/icu, i to pod hitno.
Morat ćete sada naći nekoga s kime živjeti, ali ne samo kao u studentskom domu, već zapravo živjeti. Vrijeme je za pisanje i listanje oglasa, samo da biste na kraju sjeli na piće i shvatili da to nema nikakve veze s vama. Biste li toj osobi vjerovali da će zapravo na vrijeme plaćati sve račune? Biste li toj osobi vjerovali za bilo što ustvari?
Ali, najgore vas tek čeka. Koliko god vam cimeri mogli zagorčati život, ništa se ne može mjeriti s najmodavcem. Čak i da osobno niste imali neko ružno iskustvo, sasvim sigurno ste čuli za mali milijun horor priča, ili ih barem pročitali na društvenim mrežama. Zaista zna biti jako neugodno, ponekad i opasno.
S druge strane, barem ćete biti bliže faksu. Više se nećete morati buditi sat vremena ranije samo da biste stigli na vrijeme, već ćete živjeti negdje odmah preko puta faksa. I onda se sjetite gdje vam je faks i shvatite da to ipak vjerojatno neće biti slučaj… Vjerojatno ćete si sa svojim budžetom moći priuštiti nešto još dalje od faksa.
Sad vam već više nije svejedno, nimalo. Pokušavate pronaći barem malo tog optimizma, neku sreću i radost u cijeloj priči. Tješite se time da ćete moći po cijele dane slušati glazbu na glas i da ćete možda imati svoju sobu. Naravno, to uzbuđenje je trajalo ravno tri minute, jer ste se onda sjetili da ćete imati susjede. Koji vjerojatno neće uživati u random partijima.
Pronaći nešto pozitivno?… Ne ide. Jednostavno, prava horor priča. Samo kratka. Dok se ne odulji na godinu…
