Kratka horor priča: Vožnja tramvajem u vrijeme pandemije
Koronavirus. Gdje god se okrenete, gdje god idete, uvijek iste priče. Slušate o cjepivima, tko se cijepio, tko nije. Slušate o tome da treba izbjegavati gužve i izbjegavate ih. Gledate kako biste mogli izbjeći bilo koji ekstra kontakt i ne želite se razboljeti, niti još gore, doprinijeti tome da se netko drugi razboli. No, morate se voziti javnim prijevozom.
Barbare Kacharava, Unsplash
Osim što se preporučuje koristiti javni prijevoz kako bi se smanjio broj automobila koji zagađuju okoliš, većina ljudi mora koristiti javni prijevoz. Osim što maloljetnici ne mogu voziti u Hrvatskoj, velik broj mladih vozača nema taj luksuz vlastitog automobila, pa je vožnja autom iznimka, a ne pravilo.
No, u vrijeme pandemije, javni prijevoz se preporučuje izbjegavati. I dok nema nikakvih problema kada morate otići negdje blizu, pa onda iskoristite priliku za ugodnu šetnju, što kada šetnja nije opcija? Što kada je riječ o predalekoj udaljenosti ili vremenskim uvjetima koji će tu šetnju pretvoriti u idealnu priliku za navući prehladu? U tim slučajevima, morate se poslužiti javnim prijevozom. Kao i svi ostali.
Stojite na stanici i čekate tramvaj.* Čini vam se da je dosta ljudi na stanici, no tramvaj ne dolazi i ljudi je sve više i više. Već vas ima preko deset sigurno, a vaša stanica nije jako prometna. Razmišljate o tome koliko će tek ljudi biti u tramvaju, ali i koliko će ih se tek ukrcati na sljedećoj stanici, koja je ‘udarna’. Razmišljate isplati li vam se krenuti pješke (ionako tramvaj kasni), no tek ćete tada kasniti.
Napokon dolazi i tramvaj, i imate što i vidjeti. Očito je jedan preskočio pa je sada ovaj pun ljudi, iako je inače prazan kad dođe do vaše stanice. Ulazite i uspijevate pronaći mali kutak mira, odnosno neki u kojem nema previše ljudi. No tek ste na početku vožnje i treba preživjeti sljedećih sedam stanica. Pogotovo onu sljedeću, koja je udarna.
Približavate se stanici i vidite barem dvadesetak ljudi kako čekaju, a ne čini vam se da itko silazi. Naravno, kako ste stali u samotni kutak, sada se novi ljudi guraju kod vas, pa više na miru. Razmišljate da se pomaknete, no gdje ćete? Jedino kad biste se uspjeli nekako približiti vratima, da barem dođete do svježeg zraka svaki put kad stanete na stanici.
Možda da otvorite prozor? To bi pomoglo, zar ne? I mogu li se ljudi uopće žaliti na to, s obzirom na pandemiju? Istina je da je dosta hladno danas, no koronavirus je ipak opasniji od propuha… Ili nije? Znate li uopće otvoriti prozor? Ima ona neka fora da ih je jako teško otvoriti, možda bolje da pustite to na miru. Još samo šest stanica.
Na svakoj stanici izađe možda petero ljudi, a uđe ih preko deset. Prestali ste i brojati, pokušavate se riješiti ove anksioznosti koja vas prati, no ne ide vam baš. Pokušavate se sjetiti kako je bilo lijepo prije se voziti tramvajem, bez ikakve brige. Onda se sjetite da ste prije bježali od kontrole, ustvari se malo toga promijenilo. Izgleda da su vožnje tramvajem uvijek jednako strašne.
Još samo tri stanice, možete vi to. Možda biste čak mogli sići i ranije, pa malo prošetati? No ne, prehladno je. Danas je nakon dugo vremena, baš hladno. Da ste znali, vjerojatno biste ovu obavezu odgodili nekako. Ionako se sve može riješiti online ovih dana (napokon!), a nijedno druženje nije vrijedno potencijalne zaraze. Još malo, dvije stanice.
Gledate po tramvaju kakva je situacija, koliko ljudi ima masku, koliko ju ljudi nosi ispod nosa. Razmišljate o tome koja je motivacija iza toga, zašto je toliki problem navući masku preko nosa, nije vam to nikad postalo jasno. Dok razmišljate o tome, vidite nekog starijeg čovjeka kako skida masku u tramvaju? Nije vam ništa jasno.
Skida masku, kihne i iskašlje se i zatim ju vrati nazad. Na svu sreću, niste bili u njegovoj blizini, no apsolutno silazite na sljedećoj stanici. Ionako je dobro šetati malo i pokrenuti krv u tijelu na hladnoći, zar ne?
* Disclaimer: situacija je identična i pri korištenju autobusa, koronavirus ne radi razliku između busa i tramvaja
