Kažu da je kuhinja najopasnije mjesto na svijetu i u potpunosti im vjerujemo. Dovoljno je da ste malo nespretni dok držite nož u ruci ili da kuhinjsku krpu ostavite preblizu upaljenoj ploči – tragedija je tu. Jedna vrsta tragedije jest i kad se cijeli dan veselite ručku, a onda vam taj isti zagori.
foto: Unsplash; Megan te Boekhorst
Subota poslijepodne. Iako ste se probudili prije nekoliko sati, niste smogli snage ići do kuhinje. Ležite u krevetu i pokušavate se nagovoriti da se ustanete, no ne ide vam baš. Zašto? Vrlo jednostavno – gladni ste. Glad je zeznuta stvar, pogotovo u trenucima kada se sami morate brinuti o hrani.
Možda više smisla ima obrnuta situacija, gdje vas glad potiče da se ustanete i spremite ručak, no to nije slučaj s vama. Toliko je malo života ostalo u vama da jednostavno znate da nećete izdržati tih pola sata koliko vam treba da napravite ručak. Sada, dok još ležite u krevetu, samo osjećate glad i trbuh koji kruli, ali ne i nemoć koja prati tu glad. S druge strane, stajati u kuhinji toliko, sasvim sigurno će pogoršati stanje.
Nakon dugog i predugog odgađanja, napokon se ustajete. Do sad ste već barem dva sata intenzivno razmišljali o tome što ćete jesti i možete to jelo osjetiti u ustima. Jedva čekate pripremiti ručak i sretno sjesti za stol i uživati u jelu. Više nije ni stvar samo u gladi, već u tome što vam se to baš jede.
Inače niste neki veliku kuhar, no ovo je jedno od onih jela koje znate pripremiti van tjestenine i hrenovaka. Čak su vam nekoliko puta rekli da je ukusno, a jednom su vas čak i pitali za recept. Nije da se hvalite, ali zaista je ukusno jelo. Danas vas čeka naporan dan koji je naporno i počeo (točnije, nenaspavano) pa se posebno veselite ovom dijelu dana.
Hrana je vrlo bitna za normalno funkcioniranje čovjeka, i to ne samo na razini da nam daje potrebnu energiju za preživjeti dan. Naravno, nije riječ o samoj hrani, već o svemu što ona donosi. Obiteljski ručak ili odlazak u menzu s prijateljima su sasvim drugačiji doživljaj od toga kada sami na brzinu nešto pojedete, reda radi.
Jelo koje danas pripremate vas uvijek sjeti na neka bolja vremena i jednostavno kad ga jedete, osjećate se kao da ste doma. Bez obzira na to gdje vi bili, to jelo vas iste sekunde transportira na drugo mjesto, u drugi osjećaj. Danas vam treba ta doza dnevne pozitive i baš zato čupate zadnji atom snage kako biste mogli pripremiti jelo.
Priprema na svu sreću nije predugačka, najviše vremena ode na samo pečenje, okretanje na tavi i čekanje da zakuha voda. Sva sreća pa se imate čime baviti dok čekate da se ručak skuha – hrpa YouTube videa svaki dan čeka na vas, čeka da ih sve pogledate i da nabijete što više pregleda. Tajna je samo u tome da je potrebno izabrati video koji traje dovoljno dugo da ne morate tražiti drugi za popuniti vrijeme, ali i da je dovoljno kratak da vam ručak ne zagori.
Ručak ste stavili kuhati, video ste pokrenuli i slušalice ste stavili u uši. Vjerojatno vam roditelji prigovaraju zbog takvog stava prema jelu, no oni su ti koji su uvijek imali nos u knjigama. Ponašanje je uvijek isto, jedino se mijenja sredstvo. Mogli biste i vi čitati knjigu, ali gledanje videa je brže, jednostavnije i manje zahtjevno. Ovako se i dalje možete posvetiti samom kuhanju.
Jako vas je nasmijao ovaj video, baš vam se sviđa. Inače ne pratite ovog kreatora, ali mogli biste početi. Imate uključenu automatsku reprodukciju pa vam je odmah počeo sljedeći video. Nastavljate gledati jer ste oduševljeni sa sadržajem na koji ste naišli. (Naravno, u svemu ovome zaboravljate na kuhanje)
Završite i ovaj video (ionako je bio kratak) i idete gledati dalje. Sve je ok, super i smiješno, dok odjednom ne osjetite čudan miris u zraku. Miris koji ne želite osjetiti, miris koji daje na nešto što gori, na nešto što je…ZAGORILO!
Čupate slušalice iz uši, bacate mobitel na stol i idete gledati svoj ručak. Dolazite do štednjaka i sve što vidite su ostatci vašeg ručka. Preplavljuje vas val negativnih emocija – razočaranje, bijes, tuga, glad, očaj… Suze vam se skupljaju u očima. Izgleda da je dan odlično počeo.
