Zamislite: veljača je. Iako bi trebalo biti najhladnije doba godine, toplo je kao da je srce proljeća. Teško vam je učiti za zimske rokove, ali barem ste u kratkim rukavima. Čak ste uspjeli i uštedjeti na grijanju. Nekako, život je lakši kada znate da je zima gotova. Samo što nije.
foto: Unsplash
Nakon zime koja je dobrim dijelom više ličila na proljeće, došli smo u proljeće koje je izgleda odlučilo preuzeti ulogu zime. Doslovno smo prošli polovicu travnja, ali i dalje nema kratkih rukava, niti sunčanih dana. Štoviše, u niskom smo startu za snijeg – zimske čizme i vunene kape su i dalje dobitna kombinacija uz masku.
No, možda bi se to i dalo preživjeti kada bi sve ostalo bilo normalno. Možda da posljednjih godinu dana ne živimo u pandemiji i da ne ovisimo o lijepom vremenu, možda nam onda ne bi ovako teško palo. No u ovoj situaciji, ovo je doslovno najgora stvar koja se može dogoditi. Moglo bi se reći, prava jedna horor priča.
Sinoć ste legli u krevet jutros. Opet ste previše vremena proveli na YouTube-u gledajući videe koji vam ne služe ničemu i opet su vam podočnjaci veći od glave. Nema veze, ionako morate nositi masku 90% vremena, barem nečemu da posluže. Ustajete se na treću budilicu (prve dvije ste prespavali/izignorirali).
Ustali ste se i već vam nije dobro. U ovo vrijeme bi vam soba trebala već donekle biti obasjana Suncem, no u vašoj je sobi mrak. Namjerno niste do kraja zamračili kada ste išli spavati, kako bi vam ujutro bilo lakše započeti dan. Dogodilo se upravo suprotno – sada vam je samo teže kada znate da vas vani čeka sivilo, u najbolju ruku.
Otvarate prozor i provjeravate kakva je situacija, osim što nema Sunca. I dočeka vas ono najgore. Naravno, kiša. Ali ne obična kiša, već kiša uz ‘lagani’ vjetar. Tako da nikojim slučajem ne možete normalno hodati ulicama pod kišobranom, već morate kao manijak tražiti najkraću rutu, odnosno onu koja je najviše pokrivena. Zato što je sasvim sigurno da ćete pokisnuti, a to na ovim ‘proljetnim’ temperaturama znači prehlada (ili upala pluća).
Nakon što ste vidjeli da je dan rezerviran za kišu i vjetar, tek onda vam je došlo do glave – hladno je. Vama naravno nije zato što ste se tek probudili i niste svjesni promjene koja se zbila vani. Nismo valjda zaboravili spomenuti da je samo jučer bilo baš pravo proljeće? Kratki rukavi, kožna jakna i starke.
Čini se da danas nema toga, već će vam trebati ozbiljan kaput, džemper, šal, rukavice, pa čak i kapa. Znate onaj osjećaj kada nakon ljeta napokon stavite duge traperice i jaknu i nije vam vruće, pa ste oduševljeni time jer vam je falilo? E pa ne osjećate se sada tako. Nakon cijele zime koju ste proveli u kaputima i zabundani ispod 9823 slojeva odjeće, spremni ste za ljeto. Barem proljeće.
Sva sreća na online nastavi – tko bi vas sada natjerao da izađete iz kuće, vozite se javnim prijevozom, dio još hodate i onda da se još smrzavate u školi/na faksu? Sva sreća da postoji online nastava i da vas može grijati vaše računalo kada se pregrije jer ste na video pozivima svaki dan, cijeli dan.
Upravo zato što ste na video pozivima svaki dan i cijeli dan, treba vam vrijeme provedeno ne-pred ekranom. Nažalost, pandemija ne nudi mnogo mogućnosti, no zasad je (u većini mjesta) moguće otići na kavu. Dugo vremena ni to nije bila opcija i ako ćemo iskreno, nismo ni znali koliko nam je to bitno dok to nismo i izgubili.
Moglo bi se reći da vam je upravo to svijetla točka dana – kada se napokon natjerate izaći iz kuće (nakon nekog vremena se je zaista lako priviknuti na ostanak doma), možda čak i presvučete iz trenirke i sve kako biste sjeli na kavu. Šaljete poruku da biste potvrdili današnji odlazak na kavu, misleći da je riječ o pukoj formalnosti.
Zauzvrat vas čeka poruka da ustvari…ne idete nigdje? Nije vam ništa jasno, a zatim se pokrenu kotačići. Kiša + vjetar + hladnoća = zatvorene terase. S obzirom na to da su terase trenutno jedino mjesto na kojem se može popiti kava, ništa od kave za vas. Prelijepo, zar ne? Horor, kao što smo i rekli.
