Krenulo je doba žicanja ocjena: Tri razloga zašto nitko ne voli takve učenike
Polako, ali sigurno, bliži se kraj i ove čudne školske godine. Za razliku od prošle, koja je negdje na polovici naprasno prebačena u online svijet, ova je dobar dio vremena bila online. Ovisno o tome gdje idete u školu, više ili manje vremena ste proveli pred laptopom, no jedno je sigurno – bilo je za očekivati. Sada i tome, napokon dolazi kraj.
Kraj školske godine mnogima predstavlja stres, iako je isto tako u pitanju najljepši dan u godini. S jedne strane, jedva se čeka da zazvoni zadnje zvono i da napokon možete ugasiti sve budilice i spavati kao čovjek do podne. S druge strane, kraj školske godine isto tako znači mali milijun ispita, zadaća, grupnih radova, ispravka i svega nečega što samo diže živce.
Velik je to stres – toliki da se otprilike tri mjeseca od toga oporavljate, samo da bi sve onda krenulo ispočetka. Ali dobro, sada se fokusiramo na ono da zaista slijedi vrijeme odmora. I nadamo se da će ovo biti posljednja godina provedena u online obliku. Ali stvarno se nadamo da će se situacija promijeniti. Iz više razloga.
No, sada se nećemo još više deprimirati cijelom situacijom, već ćemo se naljutiti. Iako je ljutnja također ‘negativna’ emocija, nekako je lakša od tuge, lakše ju probavimo. Pa ćemo se naljutiti na ljude na koje smo ustvari uvijek ljuti, samo to često zaboravimo. Naravno, riječ je o onima koji navlače ocjene.
Malo koja stvar je na svijetu toliko grozna, koliko i navlačenje ocjena. Ovdje ne govorimo o slučajevima gdje je granica zaista tanka (naravno da ćete se probati izboriti za višu ocjenu), već o onim specijalcima koji s prosjekom 2.6 odluče pitati smiju li odgovarati za 4. Takvi ljudi su specijalna sorta i gotovo pa bi se moglo reći da zaslužuju nepopularnost koja ih prati. Zašto točno, objasnit ćemo u nastavku teksta.
Ulizice
Razmislite malo – biste li se usudili pitati profesora da vam podigne zaključnu ocjenu za dvije ocjene, a da ne mislite da vas ti profesori vole? Također, ako pokušavate izvesti taj manevar, velike su šanse da vas ne vole zato što se trudite oko njihovog predmeta, već zato što želite da vas oni vole.
Kada više vremena provodite trudeći se oko toga da se nekome svidite, negoli oko toga da nešto i naučite, onda se vrlo vjerojatno nalazite u problemu. Osim što to nije dobro za osobe koje to rade, mučno je i gledati svima ostalima. Postoje profesori koji shvate te pokušaje pa ih odmah sasijeku u korijenu, ali postoje i oni koji to ne vide. Ili ne žele vidjeti…
Spremni zabiti nož u leđa
Kada se netko pokušava izboriti za višu ocjenu, vjerojatno su spremni na sve i svašta kako bi dobili što žele. Ovo možda zvuči previše fatalistički, no to ne znači da oni zaista nisu spremni napraviti neke stvari koje jednostavno nisu okej. Između ostalog, izdati prijatelje. Zvuči dramatično, zato što to i jest!
Znate li kako se najčešće navlači ocjena? Tako što se krenu raditi usporedbe. Teško je odlučiti koja je gora – ona kada kažu da su bolji od vas, pa zaslužuju tu višu ocjenu, ili kada kažu da ste jednako loši, pa i dalje zaslužuju vašu ocjenu. U svakom slučaju, nije više samo bolno za gledati, nego i za doživjeti.
Temperamentni
Svakako najgora odlika ljudi koji su spremni navlačiti se za nerealne ocjene jest ta što nisu spremni prihvatiti ‘ne’ kao odgovor. Nekada to znači da će biti toliko uporni da će postati i dosadni, ali isto tako, nekada to znači da će se razljutiti. Kada kažemo razljutiti, mislimo baš to. Ne naduriti ili biti tužni, već naljutiti.
Ako ste ikada doživjeli takvu scenu u razredu, točno znate na što mislimo – vratit će se na mjesto, glasno će uzdisati, mrko će gledati profesore i neće htjeti ni s kime razgovarati. Na svaki pokušaj razgovora, uzvratit će s nekom pasivno-agresivnom dosjetkom, a obavezno će izvesti i manji performans kada bude vrijeme za napustiti učionicu. I baš zato, ne volimo ovakve ljude.