Križevčanka Tihana Nemčić ide profesionalno ‘haklati’ u Italiju
Tihana Nemčić je 26-godišnja Križevčanka, koju je teško i predstaviti obzirom na njenu svestranost. Ona je trenerica hrvatske ženske nogometne reprezentacije do 19 godina, a također i bivša seniorska reprezentativka u ovom sportu. Prva trenerica koja je vodila neku nogometnu mušku momčad, o čemu su izvijestili i brojni strani mediji. Magistra kineziologije koju nekoliko ispita i disertacija dijeli od doktorata, a uz to sve je prije nekoliko dana potpisala profesionalni igrački ugovor s talijanskim futsal prvoligašem Breganzeom. Upoznajte Tihanu te njenu priču.
Galerija 6 Fotografija
Otvori
Tihana Nemčić je 26-godišnja magistra kineziologije iz Križevaca, koja je prije nekoliko dana potpisala profesionalni ugovor s talijanskim futsal prvoligašem Breganzeom. Ona je ujedno i prva hrvatska ‘haklerica’ koja je pošlo za rukom napraviti inozemni futsal angažman. Od stvari u kojima je ‘probijala led’, valja svakako istaknuti i to da je bila prva trenerica koja je vodila neku nogometnu momčad. Kako je počelo s nogometom, koje su joj ambicije i prioriteti među brojnim aktivnostima, otkrila nam je sama.
Sve je počelo haklom na školskom igralištu u osnovnoj
Tihana je počela haklati mali nogomet s dečkima još u osnovnoj na školskom igralištu, u rodnim Križevcima. Nakon te prve faze znatiželje, odlučila je pronaći i klub, a kako ga nije bilo u gradu iz kojeg dolazi, morala je potegnuti do Zagreba.
– S 13 godina sam se učlanila u bivši Maksimir, sadašnji Dinamo-Maksimir, u kojem sam praktički ostala cijelu svoju igračku karijeru u velikom nogometu, odnosno narednih 10 godina, mada sam sve do faksa, vozarila od Križevaca do Zagreba, budući da sam tamo išla u školu, pojašnjava Tihana napore kroz koje je prolazila, ne odustajući od nogometa, ali istovremeno i ne popuštajući u školi.
Igrajući za Dinamo, Tihana je izborila i status nogometne reprezentativke, no jedan nesretni događaj vratio ju je počecima, odnosno futsalu.
– Godine 2010. potrgala sam prednje križne ligamente pa sam kroz oporavak malo izgubila osjećaj, a i bilo me je strah ponovno zaigrati. Svo vrijeme igranja velikog nogometa u mojoj je podsvijesti futsal ostao velika ljubav, a baš te godine kada sam se ozlijedila Sveučilište u Zagrebu je organiziralo prvo futsal natjecanje za djevojke. Shvatila sam da bih se time htjela baviti, a u velikom nogometu ostati samo kao trenerica, prisjeća se Tihana.
Prva trenerica neke muške nogometne momčadi – dečki su se brzo disciplinirali
U pet godina koliko je Tihana igrala za svoj Kineziološki fakultet na sveučilišnim futsal prvenstvima u Zagrebu, ostvarile su četiri titule, a ove godine je reprezentacija Sveučilišta, osvojila i državno futsal prvenstvo.
U međuvremenu 2012. godine, 26-godišnjakinja postaje dijelom povijesti, koju su popratili brojni inozemni mediji. Postaje prvom djevojkom koja je trenirala neku mušku nogometnu momčad. Radilo se o Viktoriji iz Vojakovaca.
– Baš sam netom prije dobila UEFA-inu trenersku licencu kada su mi se javili iz tog kluba s pitanjem bi li bila trenerica muškoj momčadi. Meni to zbilja nije predstavljalo problem, a dečki su isprva bili malo šokirani i iznenađeni te su imali neke predrasude.
No nakon par treninga i utakmica, kada su shvatili da znam što i kako radim, nije bilo nikakvih neugodnosti. Sve su to zbilja tamo bili dobro odgojeni dečki, tako da se nije dogodio nijedan ni najmanji eksces, govori Tihana.
Dodala je i da bi zapravo radije trenirala muške nogometne momčadi, budući da senzibilnost djevojaka uvjetuje uz fizičku i taktičku, također i podrobnu psihološku pripremu.
U Breganzeu solidna primanja, uz plaćene troškove smještaja i hrane
Nismo Tihanu pitali financijske detalje njenog ugovora s talijanskim futsal prvoligašem, ali nam je pojasnila u kojem su joj rangu primanja.
– Plaća je normalna u hrvatskim okvirima, s tim da nemam nekih troškova, budući da su mi plaćeni stan i hrana. To mi je važno jer sa zarađenim novcima, želim otplatiti doktorski studij. Također prema ugovoru, mogu dolaziti polagati ispite i obavljati druge fakultetske obveze, govori Nemčić.
Inače Tihana je još prošle godine išla na probu u svoj sadašnji klub, ali se nisu uspjeli dogovoriti oko uvjeta. Evo i kako je uopće došlo do pregovora s Talijanima.
– Kako nema organiziranih natjecanja u ženskom futsalu u Hrvatskoj, ove godine sam trenirala s MNK Alumnusom koji je na kraju postao prvakom države. Jedan od članova tima, Matija Đulvat, igrao je u jednom talijanskom futsal klubu s kojim je i osvojio scudetto.
Tadašnji njegov trener, u međuvremenu se prebacio u ženski futsal te je pitao Matiju, ima li u Hrvatskoj nogometašica, koja bi mogla na prvoligaškoj razini igrati u Italiji. On je se sjetio mene te sam prošle godine bila na probi, ali se nismo dogovorili oko ugovora, a uz to sam imala i dosta obveza na studiju. Kako su ove godine i dalje bili zainteresirani, na kraju sam prešla u redove Breganzea, objasnila je Tihana.
Ipak navodi da joj je škola prioritet, što se nije mijenjalo od samih početaka njenog bavljenja nogometom.
– Kako volim znanstveno-istraživački rad iz područja nogometa, voljela bih se i time u budućnosti baviti. Trener (ženska nogometna reprezentacija do 19 godina nap. a.) sam po struci i to mi je uistinu posao ugodnog s korisnim, a što se tiče igračkog dijela, htjela bih nastupati još neke 3-4 sezone i postići što bolje rezultate u tom pogledu. Za početak uvesti svoj Breganze u play off talijanskog prvenstva, zaključuje svestrana Tihana Nemčić.
