Nakon što je u godinama poslije rata manjkalo kvalitetnih hrvatskih filmova, u posljednjih par godina ponovno su se popularizirali, što dokazuju najnoviji hitovi ‘Sonja i bik’, te ‘Svećenikova djeca’. Prvospomenuti film najviše je zaradio od osamostaljenja Hrvatske, ali je samo nekoliko tjedana držao rekord. ‘Svećenikova djeca’ Vinka Brešana zabilježila su najuspješnije kino otvaranje, te ga je u kinu u prvih 10 dana prikazivanja pogledalo gotovo 34 tisuće gledatelja. Nažalost u posljednjih par godina neke su nas legende hrvatskog glumišta napustile.
Hrvatski film ponovno je važan i gledan. Nakon godina posta, u kojima se povremeno pojavljivao poneki istaknutiji film, u zadnje vrijeme filmski djelatnici stvaraju nizove kvalitetnih filmova. Nažalost u posljednjih par godina nas je napustilo nekoliko istinskih legendi hrvatskog glumišta, koji su svakako ostavili pečat u povijesti hrvatske kinematografije.
Boris Dvornik (1939. – 2008.)
Skoro pet godina je prošlo od smrti jednog od najvećih glumaca u hrvatskoj povijesti. Ovaj Splićanin još u djetinjstvu je otkrio talent za glumu, nastupajući u školskim predstavama. Srednju glumačku školu završava u Novom Sadu, a Kazališnu akademiju u Zagrebu. Prvi film u kojem je Boris glumio bio je ‘Deveti krug’, koji je obrađivao temu holokausta. Od tada je glumio u preko 60 filmova, te dvadesetak serija. Posebno se ističu njegove uloge Roka Prča u ‘Našem malom mistu’, te Meštra u ‘Velom mistu’. Glumio je u mnoštvu ratom motiviranih filmova od kojih se mogu istaknuti ‘Sutjeska’ i ‘Bitka na Neretvi’. Umro je u ožujku 2008., a obiteljska tragedija Dvornikovih nastavila se smrću Borisova sina Dine samo pola godine poslije.
Ivica Vidović (1939. – 2011.)
Rođen je u Beogradu, a podrijetlom je iz Komiže s otoka Visa. Diplomirao je s 24 godine na Kazališnoj akademiji u Zagrebu. Za razliku od Borisa, Ivica Vidović glumio je dosta i u kazalištu, poput HNK u Zagrebu i Splitu, te Gavelli, te Teatru itd. u Zagrebu. Glumio je u petnaestak serijala, te u preko 50 filmova. Upečatljive su mu uloge, naslovna u seriji ‘Inspektor Vinko’, kao i Servantesa u ‘Malom mistu’. Od filmskih uloga izdvajamo njegove nastupe u ‘Maršalu’ te u filmu ‘Kad mrtvi zapjevaju’. Ivica Vidović odlikovan je 2005. godine nagradom Fabijan Šovagović koju dodjeljuje društvo hrvatskih filmskih redatelja glumcima koji su ostavili neizbrisiv trag u hrvatskoj filmskoj povijesti.
Predrag Vušović (1960. – 2011.)
Rođen je u Kotoru u Crnoj Gori, ali odrasta u Dubrovniku gdje završava osnovnu i srednju školu. Već s deset godina imao je prvo glumačko iskustvo u dubrovačkom kazalištu ‘Mali Marin Držić’, gdje je igrao u predstavi Tom Sawyer, istoimenu ulogu. Predrag Vušović s 19 godina odlazi u Zagreb gdje je studirao Akademiju scenskih umjetnosti. Do 1996. godine član je dubrovačkog kazališta Marin Držić, a od tada zagrebačkog teatra Gavella. Ostvario je mnoštvo kazališnih uloga te petnaestak televizijskih i preko 30 filmskih uloga. Istaknuti su njegovi nastupi u Brešanovim filmovima ‘Kako je počeo rat na mom otoku’ i ‘Maršal’, te uloga Gazde u seriji ‘Bitange i princeze’.
Slavko Brankov (1951. – 2006.)
Slavko Brankov rođen je u Varaždinu, a ostao je zapamćen po ulozi Crnog Jacka u ‘Smogovcima’, koju je igrao punih deset godina. Diplomirao je na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti s 25 godina. Imao je dosta kazališnih, televizijskih, a i filmskih angažmana. Cijelu karijeru bio je vezan uz kazalište Gavella, ali imao je role i u Kerempuhu, Histrionu i Trešnji, a zapaženu ulogu ostvario je u HNK-u u rodnom gradu. Snimio je desetak serija i preko deset filmova. Već spomenuta uloga Crnog Jacka u potpunosti mu je obilježila karijeru.
Ante Čedo Martinić (1960. – 2011.)
Glumac rođen u Pučišćima na otoku Braču, bio je aktivan do zadnjih dana života i u kazalištu, ali i na televiziji. Ante Čedo Martinić snimio je i osam filmova. Bio je dugogodišnji član splitskog HNK, gdje je obnašao i dužnost ravnatelja drame. Posljednjih godina nastupao je u nekoliko televizijskih serija, a istaknuo se ulogom u seriji ‘Odmori se, zaslužio si’ i ‘Lozi’. Umro je nakon jednogodišnje borbe s rakom želuca.