Svi znamo da se naš planet posljednjih nekoliko desetljeća bori s ljudima, s nama. Kao što nama probleme stvaraju svakakve štetočine koje ugrožavaju naše domove, tako i mi ugrožavamo našu Zemlju. I situacija je u posljednje vrijeme eskalirala.
Priroda je svakim danom sve nepredvidljivija i nepredvidljivija – od toga da u veljači imamo proljeće, pa toga da se tijekom dana izmijeni ne četiri, već sedam godišnjih doba. Zaista je teško pratiti ritam prirode, ali isto je tako i njoj teško pratiti nas.
Neka istraživanja su pokazala da je određena šteta napravljena i da nema povratka, no to ne znači da je sada kraj svijeta (barem ne zasad). Svaki dan, ovisno o našem ponašanju, možemo napraviti razliku.
Sigurno, veću štetu čine velike korporacije koje užasno zagađuju okoliš, no one to rade samo zato što postoji potražnja, a potražnju stvaramo mi, kupci. Stoga, možda jedna plastična vrećica ne čini razliku, ali činjenica da želimo mogućnost kupovanja plastične vrećice, e to već čini bitnu razliku.
Pa čak i jedna obična plastična vrećica čini veliku razliku – svi znamo koliko je ružno kada hodamo ulicama naših gradova i samo vidimo smeće posvuda. Katy Perry je jednom i opjevala te otužne vrećice u svojoj pjesmi ‘Fireworks’, a svi znamo kako ide pjesme i da nije nimalo pozitivan dio s vrećicom…
Ipak nije samo jedna vrećica
Možda je najbitnije to što ta jedna plastična vrećica je rijetko kada zaista samo jedna plastična vrećica. Ako nemate platnenu vrećicu koju inače koristite, kupovat ćete plastične unedogled, govoreći si da to ne čini razliku, ipak je samo jedna vrećica.
Ili ako nemate bocu (staklenu ili od plastike koja se može ponovno koristiti) koja je samo vaša, male su šanse da kada ožednite na faksu (a hoćete), ne uzmete bocu vode u menzi. I eto, ponovno korištenje plastike, koje je realno moglo biti spriječeno.
Nažalost, plastika je ovih dana zaista posvuda i gotovo ju je nemoguće izbjeći, no to ne znači da se zato trebamo prestati truditi. To ne znači da moramo pristati na to da aktivno i svjesno zagađujemo okoliš, koji je i ovako u stanju studenta dan prije ispita.
I nije samo riječ o plastici, već se o njoj najviše priča i najlakše se može riješiti taj problem. Stvar je i u tekstilnoj industriji (koja je među najvećim zagađivačima), svakodnevnom korištenju automobila… I još milijun i jedna stvar za kojima ni ne idemo, a uvelike diktiraju naš tempo života.
Postaje samo sve gore
Ono što je zabrinjavajuće jest što je ovo tek početak, zato što će se stvari polako (ali sigurno) pogoršavati. Već i sada smo vidjeli primjer ludih požara u Australiji, pa zatim ludih poplava. Priroda je postala temperamentna i još više nepredvidljiva, nego što to inače je.
I tužno je što o ovakvim stvarima se uvijek mora pričati u apokaliptičnom tonu, naglašavajući da je riječ o nečemu što bi se vrlo brzo moglo pretvoriti u najgori mogući scenarij, zato što bi trebalo biti normalno što manje koristiti potrošne materijale.
Stoga, probajte barem danas koristiti javni prijevoz ili malo prošetati, ne kupiti plastičnu bocu vode i odbiti vrećicu kada budete u dućanu. Radi se o zaista malenom koraku za pojedinca, no zamislite kolika bi to razlika bila kada bismo svi odjednom postali samo mrvicu svjesniji toga što sve radimo. Pa Greta Thunberg nam ne bi bila do koljena…
