Matematičke vještine dobivaju se već u maternici, no ipak nije sve urođeno
Ukoliko ste se oduvijek mučili s matematikom, možda za
to možete kriviti vašu majku. Naime, istraživanje
povezalo razine ženskih hormona u trudnoći s
matematičkim vještinama djeteta. Točnije, oni čija je
majka imala manjak hormona tiroksina dvostruko su
skloniji biti loši u matematici.
www.mathematicstemple.com
Tiroksin, hormon koji se prenosi s majke ne dijete u
maternici ključan je za razvoj mozga, no mnoge trudnice
imaju ga premalo. Istraživač Martijn Finken istražio je
gotovo 1 200 djece otkad su još bili u trbuhu do
početka škole te pronašao poveznicu između manjka
spomenutog hormona i matematičke vještine.
Zbog manjka hormona u trudnoći nekoj djeci lošije ide matematika
On je mjerio razine tiroksina prvih 12 tjedana trudnoće
te usporedio matematičke rezultate djece kada su imala
pet godina. Oni koji su bili izloženi najmanjim
razinama tog ključnog hormona 90 posto su skloniji biti
dio razrednog odjela kojem ne ide matematika. Isti
rezultat pokazao s i nakon što se u obzir uzela obitelj
ispitivanog djeteta te zdravlje, piše Mail Online.
Zanimljivo je to što razine hormona nisu bile povezane
s dječjim uspjehom na testovima vokabulara i općenito
jezičnih vještina. Dr. Finken to je objasnio time što
se jezične vještine uvelike usvajaju odgojem i
komunikacijom. S druge strane, matematičke vještine
ovise o razvoju mozga. Spomenuti istraživač nije još
sasvim siguran prate li ovakve posljedice manjka
tiroksina djecu u starije godine što se tiče uspjeha u
matematici, no upravo zato nastavlja pratiti razvoj
ispitanika.
– Postoje li ovakvi isti problemi u odrasloj dobi treba
još vidjeti, rekao je Finken te dodao da je moguće
riješiti problem suplementima hormona tiroskina u
trudnoći, kod onih trudnica koje pate od manjka istog.
Predispozicije postoje, no matematičke vještine se grade radom
Kako bismo saznali što o spomenutom smatraju vrsni
matematičari, za mišljenje o temi upitali smo Tomislava
Burića i Mladena Đalta s Fakulteta elektrotehnike i
računarstva u Zagrebu. Oni su mišljenja kako kod većine
ljudi za matematiku postoje određene predispozicije, no
uglavnom se matematičke vještine grade radom.
– Rekao bih da su predispozicije svakako bitn,pa tako i
manjak istih uslijed bilo kojih razloga. Bila to
genetika ili loši hormonalni uvjeti, neadekvatno
dojenje, slaba kvaliteta zraka (o čemu isto postoji
studija) i tako dalje. Ali, to je sve možda bitno do
trnutka kad se apstraktno razmišljanje ne počne
razvijati, čini mi se negdje oko petog razreda osnovne
škole. Od tog trenutka jedino je rad bitan i to ne samo
na matematici nego i na što širem spektru interesa koji
zahtijevaju logičko zaključivanje i ostale komponte
inteligencije, kao što su memorija i slično, rekao je Mladen Đalto.
Da postoji neki urođeni talent za matematiku smatra i
Tomislav Burić.
– Teško je reći, stvar nije crno-bijela. Mislim da
postoje neke genetske predispozicije i urođeni talent
za matematiku koji svakako pomaže, ali ako se on ne
razvija i ne njeguje, ništa od toga. Potreban je trud,
rad i volja za postati i biti matematičarem. Talent
pomaže i olakšava ostvarivanje cilja, ali nije
presudan, zaključio je Burić.
