Maturantica Nina oduvijek je htjela ovako pomagati drugima: ‘Nikad ne znate kome može zatrebati’
Doniranje krvi hvalevrijedan je čin koji može obaviti svaka punoljetna osoba u Hrvatskoj. Ove godine krv je po prvi put donirala maturantica Nina Čičak. U razgovoru za srednja.hr navela je da joj se ne sviđaju velike igle, ali doniranje krvi nije boljelo. Doniranje krvi planira nastaviti i ubuduće. Nakon darivanja krvi, dobila je i ispričnicu pa dan kasnije nije trebala doći u školu.
Maturantica iz Samobora, Nina Čičak, po prvi puta je donirala krv | Foto: Privatna arhiva/Ramona Ščuric/ srednja.hr
Ako ste ove godine konačno navršili 18, imate puno više slobode nego što ste imali u ovo vrijeme prije godinu dana. Možete glasati, položiti vozački, možete kupovati ne baš preporučljive proizvode namijenjene punoljetnicima. Općenito, ne morate imati pratnju roditelja za brojne stvari koje ste morali imati u svojim osnovnoškolskim i srednjoškolskim danima. No, možete napraviti i još jednu stvar: donirati krv i spasiti nekome život.
Ne morate voliti velike igle da bi dali krv
Kao i svake godine, Hrvatski crveni križ, razni njegovi lokalni ogranci, išli su u škole i informirali učenike o mogućnosti doniranja krvi. Među onima koji su ove godine prvi put donirali krv je i Nina Čičak, maturantica Ekonomske, trgovačke i ugostiteljske škole u Samoboru. Prije nego se ova hotelijersko-turistička tehničarka pozabavila ovogodišnjim maturama s namjerom upisa predškolskog odgoja na zagrebačkom Učiteljskom fakultetu, ostvarila je svoju dugogodišnju želju.
– Oduvijek sam htjela nekome pomoći doniranjem krvi. Posvuda sam vidjela reklame za darivanje krvi. Ali, potaknula me sama ideja da bi nekome mogla na taj način pomoći, prisjetila se Nina svojih motiva.
Stoga nije dvojila ni trenutka kada je čula da će u njenu školu doći ljudi iz Crvenog križa. Iako, kako kaže, nije ‘baš fan velikih igli’, nije imala straha. Iskustvo je opisala s ugrizom komarca. Nije se bojala ni vrtoglavice ili da će joj biti loše. Prije samog doniranja krvi, nije dobivala nikakve posebne upute, kao što se, recimo, pacijentima pred operaciju kaže da ne smiju ništa jesti.
– Prije doniranja sam samo morala potpisati privolu da dajem krvi. Dala sam im svoje podatke, ispunila jedan list gdje su me pitali o mom zdravlju. Tehničar mi je uzeo krv da provjeri moje zdravlje i koja sam krvna grupa, rekla nam je Nina koja je A+ grupa.
Sendvič, sok, ispričnica i dobar osjećaj pomaganja: Cijena, samo 450 mililitara
Za same djelatnike, kaže nam, nije imala nikakvih posebnih pitanja, osim koliko će joj krvi uzeti. Kad donirate krv, uzmu vam 450 mililitara ove tekućine. Sama Nina se osjećala dobro. Nije imala vrtoglavice, niti joj je bilo loše. No, Crveni križ razmišlja i o takvim scenarijima. To pokazuju i malim znacima pažnje donatorima.
– Dobila sam sok, sendvič, kemijsku i mali privjesak za ključeve. Dali su nam i ispričnicu iz škole sljedeći dan, za slučaj da nam ne bude dobro. Bila sam okej, ali sam iskoristila ispričnicu za učenje. Taj sam došla samo na sat matematike ispraviti test, rekla nam je maturantica kroz smijeh.
Ne bojte se: Tehničari vas cijelo vrijeme paze
Našu sugovornicu smo pitali i kakav je općeniti odaziv bio u njenoj školi. Govoreći za svoj razred, Nina je rekla da je petoro učenika dalo krv. O posjeti Crvenog križ se puno pričalo i to pozitivno. No, oprez pri analizi potencijalnih donatora, isključio je neke učenike kao moguće donatore.
– Neki koji su govorili da žele dati krv ipak nisu mogli. Zbog tetovaža, piercinga ili bolesti. Meni osobno ima smisla objašnjenje da neki nisu mogli donirati zbog tetovaže. Krv je kontaminirana i u tijelo može ući neka bolest dok koža zacjeljuje. Osobno nemam želju za tetovažama, imam samo probušene uši. Ali, tko voli nek’ izvoli, rekla nam je Nina.
Dodala je i da planira i dalje donirati krv kad god će imati priliku. Budući da je ženska osoba i može donirati krv svaka četiri mjeseca, planira nastaviti u tom ritmu. Dakle, tri puta godišnje. Smatra da bi svi koji mogu, trebali donirati krv.
– Po mom mišljenju, jako je bitno donirati krv. Nikad ne znate kome može zatrebati, možda se i vi nađete u toj situaciji. Pa će vam biti žao jer su drugi vama bili spremni dati. Samo iskustvo uopće nije strašno. Bilo je odlično i tehničari su odlični. Provjeravali su nas cijelo vrijeme jesmo li dobro i pričali s nama, zaključila je Nina želeći umiriti sve koji se možda boje uboda i gubitka crvene tekućine koja nekome svakodnevno pravi razliku između života i smrti.
