Mirko ‘Cro Cop’ je bio ilegalac u studentskom domu na Savi

Mirko Filipović, ili Cro Cop, naš najbolji ultimate borac bio je gost sportske tribine kojom se žele promovirati Sveučilišne igre u Zagrebu i Rijeci iduće godine. Kino Forum, u zagrebačkom Studentskom domu ‘Stjepan Radić’, sa svojih 400 mjesta bilo je premalo za sve zainteresirane koji su željeli čuti i vidjeti Mirka. Tijekom dvosatnog druženja, Filipović je prepričavao svoj život, od ilegalca na ‘Savi’ do sportskih uspjeha.

Galerija 10 Fotografija

Otvori

Sveučilišne igre, ili ‘Univerzijada’, iduće se godine održava u Zagrebu i Rijeci. U svrhu njihove promocije, u zagrebačkom SD ‘Stjepan Radić’, organiziraju se sportske tribine, a jučerašnji gost je bio Mirko Filipović, Cro Cop, naš najbolji ultimate fight borac. Dvorana kina Forum, sa svojih 400 mjesta, nije bila dovoljna za sve zainteresirane koji su željeli čuti Mirkove dogodovštine iz školskih dana te profesionalne karijere.

Ilegalac na ‘Savi’

Ono što je manje poznato o Mirku, a s tom pričom je i počelo dvosatno druženje, je to da je godinu dana živio na ‘Savi’, i to kao ilegalac. Kako priča, došao je u Zagreb 1994. pohađati policijsku akademiju, prvo bio dva tjedna kod prijatelja, a onda…

– Ubrzo sam uspio kupiti sobu, kako to već ide. Neki iz Zaboka mi prodao, za 400 maraka, na rate, prepričava Mirko prve dane u glavnom gradu, gdje je došao iz Vinkovaca.

Smješten je bio u 7. paviljonu u sobi 22. Kako sam kaže, proživio je mnoge dogodovštine, radio kao zaštitar, trenirao, pohađao akademiju. Bilo je i teških trenutaka kojih se sada sa smijehom prisjeća, pa tako i svojih cimera.

– Isti Curt Cobain je bio, a tako se i ponašao. Bio je neuredan i volio je tulumariti. Kad bi se vratio s posla u 5 ujutro, a u sobi 15 pijanih ljudi, katastrofa. Drugi je pak bio sušta suprotnost Curtu. Taj bi u 5 ujutro prao prozore. To mi je bilo super, priča okupljenima Mirko.

Još nekoga sa ‘Save’ nikad neće zaboraviti, tadašnjeg ravnatelja doma Ivicu Župana. Budući da je bio ilegalac, imao je i epizodu s njim.

– Jedno jutro, možda mi je to Curt Cobain smjestio, drma mi netko noge, ja mislio da sanjam. Kad ono, kaže taj meni da mu pokažem studentsku iskaznicu. Kad sam mu rekao da nemam, pozvao me u svoj ured. Tako sam i napravio i kad sam došao, rekao sam mu da ako me izbaci da mogu spavati jedino ispod savskog mosta. I svaka mu čast, ispao je čovjek. Pomogao mi je i to nikad neću zaboraviti.

Lukavi Ernesto Hoost

Nakon razgovora o dolasku u Zagreb i životu u domu, priča se okrenula na borilačku karijeru i njene početke. Nije želio mnogo pričati o karijeri, barem ne o onom ozbiljnijem dijelu, pa je, uglavnom, otkrivao šaljive dogodovštine. Ipak, ispričao je gdje je ‘nabavio’ svoje najjače oružje, lijevi high kick.

– Kupio sam malu vreću, a kako nisam imao onaj mehanizam koji ju vraća u početni položaj, zabio sam ju čavlima za strop. I nisam ju mogao udarati šakama, nego sam samo bezbroj puta vježbao high kick.

Već smo rekli, o borilačkoj karijeri nije htio mnogo pričati jer, kako kaže, dosadno mu je to, ali je se sa smiješkom podsjećao mnogih situacija. Jedna od njih bila je i borba protiv legende K1, Ernesta Hoosta. Mirko je tad bio neiskusan, a Hoost već lisac.

– K1 pravila su takva da vi odradite tri borbe u tri sata, a to je stvarno naporno, a zarade se i ozljede. I tako dođe na red borba mene i Hoosta. Ja imam slomljena dva rebra, a on ozlijeđenu nogu. Tad smo gledali tko će koga prije pogodit u ranu, tako je to. Ja njemu gađam lijevu nogu, on meni rebra. Dominirao sam dvije runde, ali me u trećoj pogodio i kleknuo sam i izgubio. Poslije sam skužio legendarni štos. Kaže meni Hoost ‘Jel’ znaš šta sam napravio? Ozlijeđena mi je desna noga, a zamotali smo lijevu!’ A ja desnu nisam ni pokušavao pogodit, priča Mirko kako je otkrivao tajne zanata.

Kada u Japanu padne snijeg, na vlak trče i Mirko i Fedor i Minotaur

Nakon K1, otišao je u Pride i UFC. Spomenuli smo već da nije mnogo pričao o profesionalnoj karijeri, ali je istaknuo par ‘antologijskih fora’, kako ih je nazvao. Ne možemo vam ih otkriti sve, nemamo toliko mjesta na webu, ali evo dvije.

– Ima u Japanu jedna zabranjena riječ- erođiđi. Oni ne psuju ko mi, druga je to kultura skroz, a ovo znači nešto kao ‘stari pohotnik’, to je najgore kad nekom kažeš. A bio je jedan stariji lik u mojoj ekipi, nije znao japanski, naravno, i dođemo mi među navijače, ja pokažem prstom na njega i kažem ‘erođiđi’. Ovi vrište od smijeha, znaju da sam stranac i da je zafrkancija. I pita me taj što to znači, a ja mu kažem nešto kao ‘legenda, zavodnik’. I gdje god je išao, tako se predstavljao. Al’ brzo je skužio o čemu se radi, nakon četiri godine, sa smijehom se prisjeća Mirko.

Isto tako je ispričao jednu zgodu kada je pao snijeg, nastao kaos u gradu, promet stao, a on se žurio u Saitama arenu na borbu. Sa svojom ekipom je izašao iz auta i počeo trčati prema vlaku.

– I trčimo mi i vidim ja, 50 metara dalje, trči Fedor sa svojom ekipom, a iza njega Minotaur sa svojom. Jedva samo ušli u taj vlak, tjerali su ljude vam da bi mi mogli se natiskat.

‘Štedite dok imate i budite najponizniji kada ste najveći’

A otkrio je Mirko i svoje planove za budućnost. Kad se povuče iz profesionalnog sporta, za godinu ili dvije, samo će, kako kaže, ‘prst u uho i uživati’.

– Pogledajte današnje NBA zvijezde, pet godina nakon što završe karijeru bankrotiraju. Ja to sebi neću dozvoliti.
I to je upravo ono što je Mirko kroz cijelu večer naglašavao, jedna od rijetkih stvari u kojoj je bio ozbiljan.

– Štedite dok imate, a ne kada potrošite. I budite najponizniji kada ste najveći.

To je bila Mirkova glavna poruka okupljenima. A dvosatno druženje je završilo natjecanjem u gađanju plastičkim lukom i strijelom između Mirka i troje dobrovoljaca iz publike. Pobjednika ovog takmičenja jednostavno nije bilo moguće odrediti jer su svi, u najmanju ruku, bili očajni. Ali, bitno da je bilo zabavno.