Mislite da bi jako velik izbor jela u menzi studente učinio sretnijima? Mi mislimo da ne bi
Živimo u svijetu u kojemu je veći izbor uvijek bolji, svijetu u kojemu su meniji nalik na beskrajne telefonske imenike i enciklopedije. Što je alternativa više, lakše ćemo odvagnuti troškove i koristi svih mogućnosti i izabrati ono što najviše volimo. Ukratko, veći izbor učinit će nas sretnijima. No, je li ova intuicija točna? Čini se da ljudski um ne funkcionira na taj način.
foto: Tea Ovničević | srednja.hr
Njemački psiholog Gerd Gigerenzer jednom je prilikom na Sveučilištu savezne države Kansas držao predavanje o brzom i jednostavnom zaključivanju. Nakon predavanja domaćin ga je pozvao na ručak. Restoran je bio daleko, a vožnja je bila duga. Kada su konačno pristigli na odredište, restoran je vrvio gladnim ljudima. Nakon što je profesor zauzeo svoje mjesto i pogledao ponudu jela, postalo mu je jasno zašto ga je domaćin doveo onamo. Izbora nije bilo. Menu je sadržavao samo jednu ponudu, i to svaki dan istu: polovica pečenoga pileta s pire krumpirom, kukuruznom kremom, pecivom i sladoledom na način šefa kuhinje. Ljudi su dolazili od svuda iz jednog razloga, a to je da ne moraju birati. Dakako, u restoranu dobro znaju kako pripremiti svoj jedini ručak i on je bio izvrstan, opisuje profesor Gigerenzer u knjizi Inteligencija nesvjesnog (2008).
Manje je katkada više
Psiholozi Lyengar i Lepper (2000) odlučili su eksperimentom testirati tezu da ako veći izbor nije uvijek bolji, znači li to da on odmaže? U jednom supermarketu tako su postavili štand za testiranje džema (i ljudi, naravno). Supermarket obično kupcima nudi sedamdeset pet vrsta maslinova ulja, tristo vrsta džema i čak dvjestopedeset vrsta gorušice. Oni su na stol postavili šest, a drugom slučaju dvadeset i četiri vrste džema.
Što mislite, u kojoj se varijanti više kupaca zaustavljalo uz stol?
Naime, 60 posto kupaca zaustavljalo se onda kada je izbor bio veći (24 vrste džema), naspram 40 posto onda kada je ponuđen broj džemova bio manji (6 džemova). ALI: kada je na štandu ponuđeno 24 vrste džema, tek je 3 posto svih kupaca doista i kupilo proizvod. S druge strane, kada je ponuda bila manja, odnosno kada se na štandu nudilo samo 6 vrsta džema, čak je 30 posto kupaca kupilo nešto. Dakle, iako se više kupaca uz štand zaustavilo onda kada je ponuda bila veća, dolazimo do rezultata da je deset puta više kupaca proizvod kupilo onda kada je izbor bio manji.
Je li manji izbor bolji i pri izboru partnera?
Alison Lenton zajedno sa suradnicima (2006) želio je hipotezu ”manje je više” testirati na skupini mladih koji nisu bili u vezi tako da im ponudi profile partnera za online spojeve. Prvotno su ispitanici tvrdili kako bi radije birali između dvadeset mogućih partnera negoli između četiri moguća partnera. No, eksperiment je pokazao da su oni kojima je ponuđen veći izbor smatrali da im on donosi manje zadovoljstva te da im nije povećao užitak, a konačno nije se ni smanjio osjećaj kako su propustili boljeg partnera.
Kako objasniti ove podatke?
Čini se kako postoji kapacitet kratkoročnog pamćenja koji ograničava količinu informaciju koju možemo probaviti, ta granica često odgovara brojci sedam, plus-minus dva. Taj broj predložio je George A. Miller 1956. godine, a nadovezavši se na njega, Malhotra (1982) zaključuje da kada su posrijedi odluke o potrošačkim aktivnostima, deset ili više alternativa uzrokuju lošiji odabir.
Što je s menzom?
Menzu volite, mrzite, ali bez nje ne možete. Ostavljamo čitatelju da nakon pročitanoga teksta sam donese zaključak bi li ga ponuda od 10 ili više jela u menzi učinila sretnijim. Kakve su vaše intuicije?
