Mitovi o ekstremnim sportovima koje ne možemo raditi na fakultetskom tjelesnom
Skok padobranom, odlazak na Bungee Jumping, vožnja kajakom na vodopadu ili penjanje po stijenama su sportovi o kojima definitivno ne slušamo previše u školi i koji nisu na popisu mogućih aktivnosti kada dođemo na faks i moramo odraditi tjelesni.
foto: Pixabay
Ekstremni sportovi su oni koji ljudsko tijelo tjeraju do samog kraja, ali isto tako i psihu. Ako idete na Bungee Jumping, morate biti spremni na to da ćete se baciti s vrha mosta u slobodni pad i da ćete doživjeti taj pad. Na kraju će vas netko dočekati i sve će biti u redu, ali tih 10 sekundi ćete provesti u slobodnom padu.
Adrenalin je hormon koji nas tjera da se osjećamo nepobjedivo, pa samim time i budemo nepobjedivi, pa onda često ljudi postanu ovisnici o adrenalinu. Neki se drže ekstremnih sportova, dok se drugi okreću puno štetnijim načinima za postizanje istog osjećaja.
Ekstremni sportovi sigurno zvuče kao vrlo opasna zabava za slobodno vrijeme, ali ustvari uopće nije tako. Nedavna su istraživanja pokazala da do nesreća u sportovima kao što su skok padobranom i Bungee Jumping dolazi tek u 1 od 500 tisuća slučajeva. Veće su šanse da će vas munja pogoditi, nego da ćete umrijeti od Bungee Jumpinga…
Sačekajte punoljetnost
Ono što je istina s ekstremnim sportovima jest da je potrebno imati novaca kako biste to mogli izvoditi, no na svu sreću, kada počnete zarađivati, neće se raditi o nekoj prevelikoj svoti, pa ipak nije rezervirano za neko elitno društvo. A i realno, ne želite ni probati predstaviti roditeljima ideju o skoku padobranom, barem dok niste punoljetni.
Iako je pretpostavka da se oni koji se bave ekstremnim sportom ne boje smrti, znanstvenik Becker je u 1973. godini predložio teoriju koja tvrdi da se oni koji se češće izlažu opasnostima ustvari više boje smrti, pa kada ju uspiju ovako ‘prevariti’, imaju osjećaj da imaju smrt pod kontrolom.
ova teorija nije nikada bila potvrđena i teško je uopće zamisliti kako bi mogla biti potvrđena, ali definitivno daje mogućnost novog pogleda na one koji uživaju u bliskom susretu sa smrću, bilo zbog ekstremnih sportova, bilo zbog nekih drugih, opasnih stvari.
Nije fora samo kako ‘bi bili kul’
Još jedan od razloga zašto se ljudi okreću ekstremnim sportovima jest kako bi ispali kul, no kada ste to zaista i vidjeli u životu, a da nije samo bilo na filmu? Rijetko kada ćete naići na nekoga tko se boji brzine, a da vozi brzo, ili da se boji visine, a ide na skok padobranom. Ako se i odluče na tako nešto, bit će kako bi pobijedili svoj strah, a ne ispali kul.
Ljudi rade stvari zato što im se sviđaju, ili zato što im se sviđa osjećaj nakon same radnje. Tako oni koji se bave fitnessom i dane provode u teretani, upravo ističu kako je taj osjećaj nakon završenog treninga ono što čini cijeli trening vrijednim. I naravno, činjenica da radite nešto dobro za svoje zdravlje, ali koga briga za to…
Postoji milijun i jedna opasna situacija koje pružaju taj osjećaj života na rubu, no nisu sve od njih sportovi, pa što čini razliku između ekstremnog sporta i samo nemarnog ponašanja? To što u sportu postoje pravila, granice i kontrolirano okruženje, dok u ostalim situacijama toga nema.
Kontrola prije svega
Koliko god skok padobranom djelovao nesmotreno, ipak se radi o kontroliranoj situaciji u kojoj radite stvari koje je vam netko rekao da napravite, i kako da ih napravite. Smanjuje se razina nekontroliranih stvari i uvjeti su idealni, pa tako ako ste na nekoj pisti, nema straha da će vam netko uletjeti u traku i tako ugroziti vašu bržu vožnju, za razliku od nekontrolirane brze vožnje po cestama…
U svakom slučaju, ekstremni sportovi nisu za svih, ali nisu niti toliko strašni kao što djeluju na prvi pogled, kao što je slučaj i s većinom stvari u životu.
